Livadija (grčki: Λιβαδειά ) ili Levadia je grad u središnjoj Grčkoj, sjedište Prefekture Boetija. Livadija je udaljena 130 km od Atene u pravcu sjeverozapada.

Livadija
Λιβαδειά
Livadija
Osnovni podaci
Država  Grčka
Periferija Središnja Grčka
Prefektura Beotija
Stanovništvo 21, 492 (2001.[1])
Površina 212,5 km²
Gustoća stanovništva 101/km²
Visina 200 m
Koordinate 38°26′N 22°52′E / 38.433°N 22.867°E / 38.433; 22.867
Poštanski broj 321 00
Pozivni broj 22610
Registarska oznaka ΒΙ
Službena stranica www.livadia.gr
Karta
Livadija na mapi Grčke
Livadija
Livadija

Položaj grada na karti Grčke

Historija uredi

Livadija je u antici bila poznata po svom proročištu, od koga je za savjet tražio između ostalih; Perzijanac Mardonije kao i rimski general Lucije Emilije Paul. Polis Livadija pridružio se Beotijskom savezu pod vodstvom Tebe. 395. pne. spartanski vojskovođa Lizandar osvojio je i razorio je Livadiju, a Mitridat VI Pontski je 86. pne. razorio Livadiju po drugi put.

U novom vijeku Livadia se ne ističe ničim posebnim, a niti za bizantske uprave koja počinje od 395 godine. Nakon reforme bizantske vojne uprave Livadija postaje sjedište teme.

Nakon Četvrtog križarskog rata i pada Konstatinopola 1204 godine te osnutka Latinskog Carstva, Livadija je ušla u sastav novoosnovane križarske tvorevine Atenske vojvodine.

Nakon poraza Atenske Vojvodine 1311 godine u Bitci kod Almirosa i pobjede katalonskih vitezova (Companyia Catalana), katalonski vitezovi zagospodarili su Livadijom. Za katalonske pobjednike stanovnici Livadije su podigli utvrđeni dvorac.

Katalonski vitezovi držali su vlast u Livadiji sve do 1388 godine, kada su morali prepustiti vlast firentinskom vitezu Neriu Acciaouliu.

1458 godine zauzeo je sultan Mehmed II. Livadiju. U početku je Livadija bila u sandžaku Trikala, a od 1470 godine ušla je u Sandžak Euripos. Od 15. vijeka počinje rast Livadije pod snažnim otomanskim utjecajem. Pri kraju 17. vijeka Livadija je postala poprište ratnih aktivnosti za vrijeme tursko-mletačkog rata vođenog na području Beotije između 1684 -1699 godine. Kraj 18. vijeka Livadija dočekuje kao najveći grad Beotije, veći i od rivalske Tebe.

Na početku Grčkog rata za nezavisnost vođenog protiv otomanskogcarstva 1821 godine, Livadeja je imala 10. 000 stanovnika i bila jako uporište - Philike Hetairaia (tajne revolucionarne organizacije grčkih rodoljuba). U noći između 28. - 29. maja 1821, ustanici su se okupili na brdu Profitis Ilias i zatražili od turskog zapovjednika predaju utvrde. On je to odbio tako da su ustanici 31. maja 1821 napali turski garnizon u gradskoj tvrđavi.

Dan kasnije zauzeli su grad, ali ga nisu uspjeli dugo zadržati pod svojom vlašću, turske trupe iz Makedonije i Tesalije ponovno su zauzele grad. Grčki ustanici su pokušali ponovno zauzeti grad 5. novembra 1828 godine, ali nisu uspjeli, tek 8. februara 1829 uspjeli su provaliti u tvrđavu i osloboditi grad.

Geografske karakteristike uredi

Grad Livadeja se nalazi u zapadnom dijelu prefekture Beotije u prostranoj kotlini okruženoj brdima. Grad leži na obalama riječice Erkine na 200 m nadmorske visine, na istočnim obroncima planine Parnas , koja se uzdiže zapadno i jugozapadno od grada.

Istočno od grada nalazi se prostrana dolina rijeke Kifisos u koju se ulijeva Erkina i dno nekadašnjeg velikog antičkog jezera - Kopais (Kopaida). Južno od grada nalazi se Korintski zaljev.

Promet / Promet uredi

Pored grada prolazi Nacionalna cesta 48 koja ide prema Delfiju i Distomu. Sjeverno od grada prolazi Nacionalna cesta br. 3 koja vodi iz Atene za Lamiju. Istočno od grada prolazi Grčki autoput br. 1) ( Atena - Solun).

Livadija je do nedavno bila sjedište kraja u kojem se intenzivno uzgajao pamuk, duhan i nešto žitarica, uz intenzivno stočarstvo. Poljoprivreda i danas igra važnu gospodarsku ulogu, uz ponešto industrije.

U gradu djeluje nogometni klub Levadiakos FC, trenutačno član Grčke Super lige

Rast stanovništva posljednjih decenija uredi

Godina Stanovništvo Promjena Stanovništvo općine Promjena Gustoća
1981 18,885 - - - -/km²
1991 19,295 410/2.17% - - -/km²
2001 20,061 766/3.82% - - -/km²

Izvori uredi

Eksterni linkovi uredi