Lingvistika teksta
Lingvistika teksta je grana lingvistike koja analizira tekstove jer tekst ima svoju strukturu koja se ne može promatrati kao jednostavna suma rečenica.[1] To je relativno mlada disciplina razvijena od šezdesetih godina 20. stoljeća,[2] a uključuje funkcionalne stilove, žanrove, retoriku i stilistiku.
Fokus i zadaci uredi
Lingvistika teksta promatra npr. razlike izmedu pojedinih jezičnih elemenata u tome koliko izgrađuju odnose unutar teksta, a koliko povezuju tekst s izvanjezičnom situacijom; koliko su specijalizirani za upućivanje na prethodne dijelove teksta, a koliko na dijelove koji u tekstu tek slijede itd.[3] Lingvistika teksta polazi od dva lingvistička pristupa tekstu:
- sistemski model teksta temeljen na generativnoj gramatici ;
- komunikacijski model teksta temeljen na pragmatičnoj lingvistici .
Zadaci lingvistike teksta su analiza i klasifikacija tekstova, proučavanje tekstovnih funkcija i percepcije teksta. Tekstualna kompetencija pojedinca je sposobnost da segmentira, sažme ili preformulira tekst, bilo usmeni bilo pisani.[4]
Svojstva koja razlikuju tekst od tzv. "ne-teksta" nazivaju se tekstualnošću.[5] Najvažnija svojstva su koherencija i kohezija , a to su sve pojave koje pokazuju logičke i formalne odnose između dijelova teksta (dok prvi aspekt označava logičke, drugi se usredotočuje na formalne).
Kohezija teksta uredi
Pri definiranju teksta ističe se kao jedno od njegovih osnovnih svojstava postojanje kohezivnih odnosa.[3] Lingvisti koji proučavaju tekst podrazumijevaju pod kohezijom način na koji su površinske komponente teksta (riječi koje čujemo ili vidimo) uzajamno povezane. [6] Detaljniji opis kohezivnih odnosa razlikuje gramatičku koheziju (grammatical cohesion) i leksičku koheziju (lexical cohesion).[7] U gramatičku koheziju ubraja se npr. upućivanje (reference), zamjenjivanje (substitution), elipsa (ellipsis), a u leksičku koheziju ubrajaju se opće imenice (general nouns), ponavljanje imenice bilo upotrebom iste riječi bilo upotrebom sinonima i dr.[3] Uključuje pojave kao što su anafora i katafora, deiksa, tema i rema.[1]
Vidi još uredi
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 Manzoni, Luca, (2010), Linguistica testuale
- ↑ „Textlinguistik”.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Kordić, Snježana (1996). „Zamjenice u izgradnji kohezije teksta”. Radovi Zavoda za slavensku filologiju (Zagreb) 30–31: 55–100. ISSN 0514-5090. SSRN 3433148. CROSBI 447307. (NSK). Pristupljeno 2019-07-23.
- ↑ Speech, doc
- ↑ Glottopedia.de
- ↑ de Beaugrande, Robert-Alain ; Dressler, Wolfgang U. ( l98l ), Introduction to Text Linguistics, London, str. l-13,48-84.
- ↑ Halliday, M. A. K. ; Hasan, R. (1976), Cohesion in English, London, str. 2-11.
Literatura uredi
- Adamzik, Kirsten (2004). Textlinguistik. Eine einführende Darstellung. Tübingen: Niemeyer.
- Andorno, Cecilia (2003). Linguistica testuale. Un'introduzione. Carocci.
- Kordić, Snježana (2002). Riječi na granici punoznačnosti. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada. str. 277. ISBN 953-169-073-1. LCCN 2009386657. OCLC 54680648. SSRN 3467413. CROSBI 426493. S2CID 61311912. Pristupljeno 2022-05-04. (CROLIB). (COBISS-Sr). (COBISS-BH). (GISKO).
- Velčić, Mirna (1987). Uvod u lingvistiku teksta. Zagreb.
