Limes Tripolitanus

Limes Tripolitanus je naziv za sistem utvrđenja i garnizona Rimskog Carstva na njegovoj južnoj granici, odnosno područjima današnjeg Tunisa i sjeverozapadne Libije. Naziv je dobio prije svega zato što mu je glavna svrha bila zaštita tripolitanskih gradova Leptis Magna, Sabratha i Oea.

Ostaci rimskog vojnog logora Golaia (današnji Bu Njem) koji je tvorio Limes Tripolitanus[1]

Rimljani su izgradnju Limesa otpočeli u 1. vijeku nastojeći suzbiti prijetnju nomadskih Garamanta iz područja današnjeg Fezzana, a čiji je posljednji pohod na obalu zabilježen godine 69. Rimljani Garamante nisu nastojali pokoriti vojnom silom, nego ih "zavesti" blagodatima svoje civilizacije i mirne trgovine. Ta je politika uglavnom davala plodove, ali su se utvrđenja ipak nastavila graditi, pogotovo za cara Hadrijana. Limes je svoj vrhunac dobio nakon što je između 197. i 201. pod vladavinom Septimija Severa Legio III Augusta pod Kvintom Anicijem Faustom prodrla duboko na jug i uspostavila nova utvrđenja u pustinjskim oazama.

Sistem se održao do cara Dioklecijana, koji je obranu granice povjerio Limitaneiima, ili vojnicima-seljacima. Poslije su ga preuzeli bizantski vladari, a dijelom se održao i nakon arapskog osvajanja.

Literatura uredi

  • Bacchielli,L. La Tripolitania in "Storia Einaudi dei Greci e dei Romani" (Geografia del mondo tardo-antico). Einaudi Ed. Milano, 2008.
  • Graeme Barker e.a., Farming the desert. The UNESCO Libyan Valleys Archaeological Survey (1996 Paris and Tripoli)
  • Margot Klee, Grenzen des Imperiums. Leben am römischen Limes (2006 Stuttgart)
  • Jona Lendering, 'Sherds from the Desert. The Bu Njem Ostraca' in: Ancient Warfare 1/2 (2007)
  • David Mattingly, Roman Tripolitania (1995 London)
  • Erwin Ruprechtsberger, Die römische Limeszone in Tripolitanien und der Kyrenaika, Tunesien - Libyen (1993 Aalen)

Povezano uredi

Izvori uredi

Vanjske veze uredi