Svjetleće pero po svojoj funkciji je slično TSD-u. Umjesto da postoje senzori oko ekrana pomoću kojih se detektuje pozicija pokazivača, pokazivač (svjetleće pero) detektuje svoju poziciju na ekranu. U toku analize CRT displeja svaka tačka na ekranu se osvjetljava u određenom trenutku. Svjetleće pero sadrži diodu sa brzim odzivom, koja generiše impuls u trenutku kada elektronski niz analizira tačku na koju svjetleće pero pokazuje. CRT kontroler (specijalno elektronsko kolo koje generiše impulse za analizu slike na ekranu) sadrži skup brojača koji ukazuju na tekuću poziciju ulaza na ekranu. U trenutku kada se javi impuls koji generiše svjetleće pero, pamti se stanje brojača (koordinate X i Y) i na taj način određuje pozicija svjetlećeg pera na ekranu. Sistem zatim generiše kursor na odgovarajućoj poziciji, čime se stvara utisak da svjetleće pero upisuje tačku (krstić) na ekranu. Imajući u vidu da svjetleće pero detektuje svjetlost sa ekrana, "znak praćenja" (neki karakterističan oblik tj. znak ili simbol) treba povremeno prikazivati na ekranu čime se omogućava detekcija pera kada ono pokazuje na crnu površinu. Ovaj znak se prikazuje na ekranu brzinom koja nije tako velika i koja ne generiše primetnu sliku (na ekranu) ali obezbeđuje da se signal svjetlećeg pera može detektovati. Svjetleća pera su jevtinija za implementaciju od TSD-ova. Ipak, dok su TSD-ovi skoro nevidljivi za korisnika svjetleća pera su specijalni uređaji koje treba dovesti u direktan dodir sa tačkom na ekranu gde se vrši prikazivanje kursora. Tipičan izgled svjetlećeg pera prikazan je na slici.