Lex Manilia je zakon koji je Rimska Republika donijela godine 66. pne. a kojim je tadašnji prokonzul i vojskovođa Gnej Pompej Veliki dobio nezapamćeno široke ovlasti kako bi što prije dovršio iscrpljujući rat protiv pontskog kralja Mitridata. Ime je dobio po predlagatelju - plebejskom tribunu Gaju Maniliju - a kao model je poslužio prethodne godine doneseni Lex Gabinia kojim je Pompej dobio isto tako široke ovlasti za suzbijanje piraterije. Pompejev neočekivano brz uspjeh u iskorjenjivanju piratstva, te velika Pompejeva popularnost, su omogućili izglasavanje sličnog zakona. Po njemu je Pompej postao ne samo vrhovni komandant svih rimskih snaga na Istoku, nego stekao pravo da samostalno objavljuje rat i po vlastitoj volji sklapa mirovne sporazume.

Pompej je odmah iskoristio zakon kako bi smijenio svog političkog neprijatelja Lucija Lukula, a nakon što je Mitridat poražen u bitci uspio na rimsku stranu dovesti i njegovog glavnog dotadašnjeg saveznika armenskog kralja Tigrana Velikog te njegovu državu učiniti rimskim saveznikom. Iste ovlasti su iskorištene i radi političke reorganizacije Levanta i Male Azije - neke do dotadašnjih država, uključujući nekoć moćno Seleukidsko Carstvo, su jednostavno ukinute te ili direktno anektirane u rimsku državu ili podijeljene klijentskim državama među koje je spadala i Judeja.

Zakon je, međutim, imao i dalekosežne posljedice po samu Rimsku Republiku, s obzirom da je njime Pompej stekao ogromno osobno bogatstvo i uticaj, te se ravnoteža moći između aristokratskog Senata i vojnih komandanata promijenila u korist potonjih, što će doprinijeti izbijanju novog građanskog rata.

V. također uredi