Lex Licinia Sextia

Lex Licinia Sextia je bio rimski zakon koga je godine 367. pne. donijela Rimska Republika|Republika, a koji je na snagu stupio 366. pne. Njime je plebejcima vraćeno pravo da budu birani za konzule, odnosno rezervirano jedno od dva konzulska mjesta, te ustanovljena ograničenja za količinu u ratu osvojene zemlje nad kojom je pojedinac mogao steći vlasništvo.

Glavni zagovornici zakona su bili plebejski tribuni Gaj Licinije Stolon i Lucije Sekstije Lateran, koji su te godine bili na dužnosti.

Historičari smatraju kako je zakon donesen kako bi se ublažio Sukob patricija i plebejaca, pri čemu su patriciji bili oslabljeni višegodišnjim ratovanjem, odnosno galskim napadom na Rim generaciju ranije. U stvarnosti se zakon nije provodio, s obzirom da su u nekoliko kasnijih navrata oba konzula bili patriciji, a odredbe o ograničenju zemljišta bile izvrdavane od strane bogatih patricija koji su zemljište prepisivali svojim sinovima i rodbini.

Izvori uredi