Wikipedija

Leon Geršković

Leon Geršković (Bučje kod Pleternice, 2. 2. 1910 – Zagreb, 1. 4. 1992), istaknuti jugoslavenski pravnik, član Saveza komunista Jugoslavije, učesnik Narodnooslobodilačke borbe, jedan od autora sva četiri ustava SFR Jugoslavije i suosnivač Slobodne Dalmacije.[1][2][3]

Leon Geršković
Rođenje(1910-02-02)2. 2. 1910.
Bučje kod Pleternice, Austro-Ugarska
Smrt1. 4. 1992. (dob: 82)
Zagreb, Hrvatska
PočivališteMirogoj
NacionalnostJugoslaven
EtnicitetŽidov
DržavljanstvoHrvatska
Alma materPravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zanimanjepravnik
Politička partijaSKJ
Suprug/aErna (Izrael) Geršković
DjecaMarin Geršković, Maja Geršković

Biografija uredi

Prof. dr. Leon Geršković je rođen 2. 2. 1910 u selu Bučje kod Pleternice (Slavonska Požega). Židovskog je podrijetla.[1][2][4] U Zagrebu je pohađao i doktorirao pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Krajem 1933 (početkom 1934) zaposlio se kao pravni savjetnik u zagrebačkoj ciglani židovskih industrijalaca Alfreda i Lea Milera.[5] Naprednom omladinskom pokretu pristupio je u gimnaziji, a 1935 postao je član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Te iste godine bio je uhapšen od policije Kraljevine Jugoslavije kao komunista, ali je poslije izvjesnog vremena oslobođen zbog nedostatka dokaza.[2] Od ranije je bio veoma aktivan u sindikalnom Savezu bankovnih, osiguravajućih, trgovačkih i industrijskih činovnika (SBOTIČ), a od 1939 djelovao je u rukovodstvu SBOTIČ-a za Kraljevinu Jugoslaviju. Bio je aktivno vezan uz partijsku organizaciju u zagrebačkoj podružnici bečke tekstilne tvrtke "Hermann Polack i sinovi". 1940 godine otvorio je vlastitu advokatsku kancelariju.[5]

Po kapitulaciji Jugoslavije upućen je od Centralnog komiteta (CK) Komunističke partije Hrvatske (KPH) u Split radi učešća u organizovanju ustanka. 1941 godine aktivno se priključio Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije (NOVJ). Od juna do septembra 1941 Leon je rukovodio SKOJ-evskim kursevima u Splitu, a koje je organizovao Pokrajinski komitet (PK) KPH za srednju Dalmaciju. Od juna 1941 uređivao je ilegalan list "Naš izvještaj". U februaru 1942 imenovan je za sekretara Mjesnog komiteta (MK) KPH Split, a zatim za sekretara Agitpropa pri PK KPH za srednju Dalmaciju. U julu 1942, Leon je po zadatku KPJ učestvovao u organiziranju žetve u Dalmaciji, a u augustu 1942 je bio predavač na SKOJ-evskom kursu koji je organiziraoo Oblasni komitet (OK) SKOJ-a. U septembru 1942 bio je postavljen za referenta za vojnopozadinsku službu pri Štabu IV operativne zone NOVJ-a. 1943 bio je predavač na partijskom kursu u Livnu.[2] Iste godine bio je jedan od osnivača i urednik partizanskog lista Slobodna Dalmacija.[2][3] U junu 1944 učestvovao je u organizranju "Prvog kongresa kulturnih radnika Hrvatske" u Topuskom. U augustu iste godine Leon je učestvovao sa referatom na "Kongresu pravnika antifašista". Postavljen je za člana Agitpropa pri CK KPH, a zatim za pročelnika Upravnog odjela pri Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH).[2] Od 1944 Leon je bio rukovoditelj odjela za upravu ZAVNOH-a.[2][6] Nakon rata dodijeljena mu je Partizanska spomenica 1941.[2]

Nakon rata radio na izgradnji pravnog i društvenog sustava FNR Jugoslavije. Bio načelnik u Ministarstvu za konstituantu. Više puta je bio biran za zastupnika u Skupštini SFR Jugoslavije i saboru SR Hrvatske. Leon je bio Savezni sekretar za zakonodavstvo pri Saveznom izvršnom vijeću SFR Jugoslavije. Bio je jedan od osnivača (1962) i prvi dekan Fakulteta političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu do 1965 godine. Isto tako je bio istaknuti profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu gdje je 1946 utemeljio i predavao predmet "Historija narodne vlasti". Za nastavne potrebe je tiskao prvi izbor dokumenata (1946) i napisao prvi udžbenik toga predmeta (1950). Neko je vrijeme kao redoviti profesor predavao ustavno pravo i komunalni sistem na istom fakultetu. Osnivač je lista "Politička Misao". Sudjelovao je u pisanju svih ustava Jugoslavije od 1946 do 1974 godine. Izravno je surađivao u izradbi ustava FNR Jugoslavije od 1946, ustavnog zakona od 1953, zakona o narodnim odborima, o nacionalizaciji, o komunalnom sustavu, a poslije i o udruženom radu. Kao član ustavne komisije Savezne skupštine radio je na ustavnim amandmanima iz 1968 i 1971 godine, te na ustavu SFR Jugoslavije iz 1974, o čemu je napisao knjigu "Ustavne teme" 1976 godine. Predavajući o političkom sustavu Jugoslavije, razvijao je teoriju samoupravnog socijalizma. Autor je nekoliko stotina radova i članaka u znanstvenim i stručnim časopisima, te dnevnom tisku. Bio je predsjednik "Društva politologa Hrvatske", član Slovenske akademije znanosti in umetnosti (SAZU), te 1979 dobitnik "Nagrade AVNOJ"-a za društvene znanosti.[2][6][7][8] Prof. dr. Leon Geršković je umro u Zagrebu 1. 4. 1992 godine, te je pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoj.[9]

Djela uredi

  • Dokumenti o razvoju narodne vlasti (1946)
  • Historija narodne vlasti (1950)
  • Nauka o administraciji (1951)
  • Društveno upravljanje u Jugoslaviji (1957)
  • Polazne osnove pravnog sistema u udruženom radu (1972)
  • Ustavne teme (1976)
  • Socijalistička zajednica rada (1976)

Reference uredi

  1. ↑ 1,0 1,1 Ivo Goldstein, 2005, str. 28
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 Jaša Romano, 1980, str. 373
  3. ↑ 3,0 3,1 Duško Čizmić Marović. Marin Geršković. Slobodna Dalmacija. Preuzeto 3. 4. 2014 „Leon Geršković, Požežanin, jedan od autora svih ustava SFRJ, jedan je i od osnivača Slobodne Dalmacije, štoviše, i prvi njezin odgovorni urednik.”
  4. ↑ Duško Kečkemet, 1971, str. 182
  5. ↑ 5,0 5,1 Emil Ivanc, 1985, str 367, 368
  6. ↑ 6,0 6,1 August Kovačec, 2002, str. 175
  7. ↑ Geršković, Leon. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Preuzeto 3. 4. 2014
  8. ↑ Geršković, Leon. Proleksis enciklopedija (2013). Preuzeto 3. 4. 2014
  9. ↑ Gradska groblja Zagreb: Leon Geršković, Mirogoj mjesto ukopa RKT-7-I-43

Literatura uredi

  Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.
  • Goldstein, Ivo (2005). Židovi u Zagrebu 1918 - 1941., Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-23-0
  • Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.
  • Kečkemet, Duško (1971). Židovi u povijesti Splita, Split: Novinsko-izdavačko poduzeće "Slobodna Dalmacija".
  • Ivanc, Emil (1985). Črnomerec u narodnooslobodilačkoj borbi, Zagreb: ITRO August Cesarec, OOUR izdavačka djelatnost.
  • Kovačec, August (2002). Hrvatska opća enciklopedija 4, Zagreb: Leksikografski Zavod Miroslav Krleža. ISBN 953-6036-34-7
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Leon_Geršković&oldid=41819950