Le Journal d'une femme de chambre (film, 1964)

Le Journal d’une femme de chambre (sh. Dnevnik jedne sobarice) je francusko-italijanski film snimljen 1964. godine u režiji Luisa Buñuela. Predstavlja drugu po redu adaptaciju istoimenog romana Octavea Mirbeaua. Scenario je zajedno sa Buñuelom napisao Jean-Claude Carrière, koji će postati Buñuelov stalni suradnik u završnom periodu karijere; u njemu je vrijeme radnje premješteno iz 1880-ih u sredinu 1930-ih. Naslovna protagonistica, čiji lik tumači Jeanne Moreau, je 32-godišnja, ali još uvijek privlačna žena po imenu Celestine koja iz Pariza dolazi u provincijski gradić raditi kao sobarica na imanju porodice lokalnih bogataša; tamo se ispostavi kako su njeni poslodavci seksualno perverzni ili pobornici radikalne desnice, ali amoralna Celestine svejedno koristi svoj šarm kako bi sa njima manipulirala. Buñuelova verzija se po brojnim detaljima, uključujući završetak, značajno razlikuje od predloška. Moreau je, pak, za svoj nastup, nagrađena na Filmskom festivalu u Karlovym Varyma. Danas je film, pak, najpoznatiji po završnoj sceni u kojoj povorka francuskih antisemita i radikalnih desničara kliče "Živio Chiappe" (fr. Vive Chiappe); time se Buñuel nakon više decenija na ironičan način osvetio Jeanu Chiappeu, pariškom policijskom prefektu koji je 1930. godine bio zabranio prikazivanje njegovog filma Zlatno doba.

Le Journal d’une femme de chambre
Jeanne Moreau u sceni filma
RežijaLuis Buñuel
ScenarioLuis Buñuel
Jean-Claude Carrière
PredložakLe Journal d’une femme de chambre; autor:
Octave Mirbeau
UlogeJeanne Moreau
Georges Géret
Michel Piccoli
Françoise Lugagne
Jean Ozenne
Daniel Ivernel
StudioCiné-Alliance
Filmsonor
Spéva Films
Dear Film Produzione
Datum(i) premijere
4. 3. 1964 (1964-03-04) (Francuska)
Trajanje98 min.
Zemlja Francuska
 Italija
Jezikfrancuski

Uloge uredi

Vanjske veze uredi