Lê Đức Thọ

(Preusmjereno sa stranice Le Duk To)

Lê Đức Thọ, rođen kao Phan Đình Khải (Nam Trực, 14. listopada 1911.Hanoi, 13. listopada 1990.), vijetnamski revolucionar, genral, diplomat i političar.[1] Godine 1973. postao je prvi Azijac kojemu je uručena Nobelova nagrada za mir, koju je trebao podijeliti s američkim državnim tajnikom Henryjem Kissingerom, ali ju je u konačnici odbio.

Lê Đức Thọ, 1973. godina.

Rodio se 1911. godine u mjestu Nam Trực, u provinciji Nam Định na sjeveru Vijetnama, kao Phan Đình Khải. Godine 1928. pridružio se tajnoj antikolonijalnoj borbi protiv francuske uprave pod imenom Lê Đức Thọ, kao i njegov kolega Võ Nguyên Giáp, te je 1930. godine bio jedan od osnivača, zajedno s Hồ Chí Minhom, Komunističke parije Indokine u Hong Kongu. Kao i Phạm Văn Đồng te mnogi drugi Vijetnamci, Thọ je uhapšen i zatvoren od strane Francuza zbog subverzivnih djelatnosti protiv kolonijalne uprave. U mladosti je zbog svoje žestine dobio nadimak "Čekić".[2] Držao je visoku funkciju u Việt Minhu, a od 1955. do 1986. godine bio je član Politbiroa Komunističke partije Vijetnama.

Zajedno s ostalim uhapšenim revolucionarima, šest je godina boravio u zatvoru Côn Đảo. Vlada na čelu s Narodnim frontom oslobodila ga je 1936. godine, samo da bi 1939. godine bio ponovo uhapšen i zatvoren, ovoga puta u drugom zatvoru, gdje je stupio u kontakt s nizom budućih čelnika komunističkog Vijetnama.

Nakon oslobođenja, godine 1945. postaje član Centralnog komiteta komunističke partije, a u narednom desetljeću i član Politbiroa. Tokom Prvog indokineskog rata bio je, zajedno s Lê Duẩnom, glavni odgovorni za organiziranje otpora na jugu Vijetnama.

Nakon 1968. godine, Lê Đức Thọ igrao je ključnu ulogu u vođenju pregovora s Washingtonom te je, pet godina kasnije, postao poznat diljem svijeta kao čovjek koji je s Henryjem Kissingerom potpisao američko-vijetnamski sporazum o prekidu vatre tokom Vijetnamskog rata. Za to mu je 1974. godine uručena Nobelova nagrada za mir, ali ju je odbio tvrdeći da pravi mir nije postignut te da Sjedinjene Države i Južni Vijetnam krše uvjete sporazuma. Također je bio zaslužan za organiziranje i vođenje opće ofenzive koja je 30. travnja 1975. godine rezultirala pobjedničkim ulaskom vojske Sjevernog Vijetnama (Việt Cộng) u Saigon. Na VI. kongresu Komunističke partije Vijetnama, koji se održao na jeden 1986. godine, smijenjen je s pozicije koju je držao u Politbirou te je imenovan posebnim savjetnikom Centralnog komiteta zajedno s Trường Chinhom i Phạm Văn Đồngom.

Do kraja života živio je u Hanoiju, gdje je preminuo 1990. godine, dan prije svog 80. rođendana;[3] prema izvještajima bolovao je od raka od kojeg se nekoliko tjedana liječio i u Parizu.

ReferenceUredi

  1. Bruce M. Lockhart, William J. Duiker Historical Dictionary of Vietnam 2006 entry p. 202: Lê Đức Thọ
  2. Langguth, A.J. Our Vietnam: The War 1954–1975, New York: Simon and Schuster 2000 p. 510
  3. Lê Đức Thọ at www.biography.com Retrieved 5 July 2017.

Vanjske vezeUredi