Lazo Goluža
Lazo Goluža (1. 1. 1936, Dubrave[1] ili Trijebanj[2], Stolac (BiH) - 1. 12. 2020) bio je urednik na HRT, poznat kao autor kvizova i prevoditelj.
| Lazo Goluža | |
|---|---|
| Rođenje | 1. 1. 1936. okolica Stolca u BiH |
| Smrt | 1. 12. 2020. (dob: 84) |
| Prebivalište | Zagreb |
| Državljanstvo | hrvatsko |
| Zanimanje | autor kvizova |
Životopis
urediZavršio je Srednju učiteljsku školu u Zagrebu. Diplomirao je komparativnu književnost i talijanski jezik. Nakon studija, pokrenuo je s Pajom Kanižajem časopis Paradoks. Od 1967. zaposlen je u Televiziji Zagreb. Autor je, urednik i suradnik brojnih televizijskih emisija i serija, poput Smjerom putokaza, Skrivene kamere, Jadranskih susreta, ali je svoj najveći doprinos dao u oblasti kvizova: Tri, dva, jedan... ali vrijedan, Pješčani sat, Brojke i slova i Kviskoteka.[1]
"Kviskoteka"
urediKviskoteka je zasigurno najpopularniji Golužin projekt. Kviz je nastao 1979, a emitiran je 15 godina (1980-1995).[3] Voditelj kviza u početku je bio Ivan Hetrich, a potom Oliver Mlakar.
Goluža je prva osoba u Hrvatskoj koja je svoj projekt zaštitila kao intelektualno vlasništvo - "Igru asocijacija" iz "Kviskoteke" Goluža je prvo zaštitio na jugoslavenskoj, a zatim i na svjetskoj razini.[4]
Iz Kviskoteke su nastale i dvije knjige, koje je Goluža objavio sa svojim suradnicima:
Prevođenje
urediGoluža kao prevoditelj potpisuje Seksualne anomalije i perverzije: impotencija.[6]
Reference
uredi- ↑ 1,0 1,1 1,2 Lazo Goluža, Darko Novaković, "Kviskoteka: igra kvizova", Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1990. ISBN 86-399-0233-X
- ↑ Franjo Maletić, "Tko je tko u Hrvatskoj", "Golden Marketing", Zagreb 1993. ISBN 978-953-6168-00-2
- ↑ „"Nacional": Intervju s Oliverom Mlakarom'”. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-08. Pristupljeno 2012-01-24.
- ↑ „"Jutarnji list": "Goluža otvorio vrata masnim zaradama, a on se nije bogatio"”. Arhivirano iz originala na datum 2010-03-25. Pristupljeno 2012-01-24.
- ↑ Lazo Goluža, Branko Lipanović, "Kviskoteka", Novinsko nakladnička radna organizacija "Sportska tribina", Zagreb 1982.
- ↑ William Parson, Massimo di Pietro, "Seksualne anomalije i perverzije", prijevod Lazo Goluža, "Prosvjeta", Zagreb 1968.