Latinska ćuprija

Latinska ćuprija (od 1918-1992 nosio naziv Principov most) je jedan od najstarijih sarajevskih mostova, a mijenjao se s vremenom, od prvog drvenog mosta, koji je stajao na istom tom mjestu, pa sve do današnjeg oblika.

Latinska ćuprija, zapadna strana
Latinska ćuprija, istočna strana

Prvi most na ovom mjestu je bio od drveta, i spominje se u popisu bosanskog sandžaka iz 1541. Sagradio ga je sarač Husein, sin nekog Širmerda. Kameni most gradi sarajevski ajan Ali Ajni-beg godine 1565. Poplava koja je pogodila Sarajevo 1791. oštetila je most, a sredstva za njegovu obnovu izdvaja Hadži Abdulah Briga. Obnova je uslijedila 1798/99. godine. U obnovi su učestvovali domaći majstori, kako se spominje u tadašnjim dokumentima.

Smatra se da je most imao četiri stuba na kojima je ležalo pet lukova, ali regulacijom Miljacke u XIX vijeku jedan stub biva zazidan, a ćuprija ostaje sa četiri luka. U masi iznad pilona možemo vidjeti dva olakšavajuća okulusa, koje vidimo i kao jedan od simbola grada u grbu Sarajeva. U doba Austro-Ugarske mostu su dodani konzolni trotoari. Građen je od sedre i krečnjaka.

Inače ovaj most je povezivao desnu obalu Miljacke sa dijelom grada gdje je stanovalo kršćansko (katoličko) stanovništvo, koje je u narodu bilo poznato kao Latinluk, pa je tako i dobio ime Latinska ćuprija. U blizini mosta je, godine 1914., izvršen atentat na prijestolonasljednika Austro-Ugarske monarhije nadvojvodu Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, vojvotkinju Hohenberga (događaj poznat kao sarajevski atentat, i koji se uzima kao povod Prvog svjetskog rata, te im je na mostu podignut spomenik, koji je porušen 1918. Dijelovi spomenika se čuvaju u muzeju u Sarajevu. U periodu između dva svjetska rata, poslije Drugog svjetskog rata, pa do rata u Bosni i Hercegovini, most je nosio naziv mladića koji je izvršio atentat na ove ličnosti, Gavrila Principa, da bi mu se 1992. ponovo vratio stari naziv.

Most je rekonstruisan 2003/2004. godine.