Laokont sa sinovima
| Laokont sa sinovima | |
| |
| Agesandar, Polidor i Atenodor, 40. pne.. - 20. pne.[1] | |
| mramor sa Parosa, 208 cm širina=163 cm dubina=112 cm[1] | |
| Vatikanski muzeji, Rim | |
Laokont sa sinovima je ime helenističke kiparske grupe, koja se danas nalazi u Vatikanskim muzejima, točnije u dijelu koji se zove Muzej Pio Clementino.[2]
Grupa prikazuje trojanskog svećenika Laokonta i njegova dva sina blizanca u bezuspješnoj borbi sa morskim zmijama koje ih dave.[2]
To je skulptura od paroskog mramora visoka 208 cm; široka 163 cm i duboka 112 cm.[1]
Opis uredi
Prema legendi iz grčke mitologije Laokont je bacio koplje na Trojanskog konja kad su ga zaluđeni Trojanci uvukli u grad, i izrekao čuvenu rečenicu - Timeo Danaos et dona ferentes (Bojim se Danajaca i kad darove donose).[2] On je naime uzalud pokušao uvjeriti svoje sugrađane da ne uvuku Trojanskog konja u grad. Zbog tog je božica Atena protivnica Trojanaca, poslala divovske zmije Porku i Karibeju da udave njegove sinove, Laokont je dotrčao i bezuspješno pokušao spasiti sinove.[2] Prema drugoj verziji, te dvije zmije poslao je Posejdon da ga kazni zbog kršenja celibata, pa su to Trojanci shvatili kao znak božje volje i upravo zbog toga uvukli Trojanskog konja unutar svojih zidina .[2] Postoji i treća verzija mita po kojoj je zmije poslao Apolon jer je Laokon oskvrnuo njegov hram, obljubivši pred njegovom skulpturom svoju ženu.[3]
Historija ponovnog otkrića uredi
Grupa je pronađena 14. januara 1506. za vrijeme oranja u vinogradu Felice de Fredisa, na brdu Oppio, nedaleko od Neronove vile Domus Aurea.[2] Prema kronikama iz tog vremena, kod iskapanja te grupe monumentalnih razmjera, sudjelovali su Michelangelo i arhitekt Giuliano da Sangallo, koje je poslao sam papa da procjene vrijednost otkrića.[2] Sangallo je samo djelomično iskopanu grupu, uspio ispravno identificirati, jer je znao za Plinijev tekst u kom je naveo da je vidio tu grupu u palači cara Tita (79. - 81.). Plinije je i naveo da je ta grupa djelo troje kipara sa Rodosa; Agesandara, Polidora i Atenodora.[2] Po najnovijim saznanjima Agesandar je krajem 1. vijeka pne. zajedno sa svojim sinovima Polidorom i Atenodorom vodio uspješnu radionicu, u kojoj su se uglavnom radile kopije tadašnjih slavnih djela (u to vrijeme kopije nisu bile na tako lošem glasu, i nije ih se smatralo nečim lošim i jeftinim) za bogate naručioce. Pa se pretpostavlja da je i ta grupa, samo kopija starijeg djela, neki pretpostavljaju da je orginal bio odljev od bronce.
