Definicija uredi

Lančana pisma ili „hoaksi“ su e-poruke pisane samo sa jednim ciljem; da budu poslati svima koje poznajete. Poruka koju sadrže je obavezno neistinita.

Ove poruke pokušavaju da opišu realnu situaciju koja je (ako je uopšte postojala) rešena pre više godina i poruka više uopšte nije aktuelna. One pokušavaju da vas navedu da ih pošaljete na što više adresa koristeći nekoliko metoda društvenog ponašanja.

Većina podvala računa na vašu potrebu da pomognete drugim ljudima.

  • Ko neće da upozori prijatelje na pojavu opasnog virusa koji uništava računare? Ili
  • ko neće da pomogne sirotoj devojčici koja umire od raka, ako ona od svakog prosleđenog pisma dobija po 2 centa?
  • Ko neće da javi svima koje poznaje da se čovek u kelnskom bioskopu nabo na iglu zaraženu SIDOM, pa da ubuduće paze...

Teško je reći „ne“ kad se prvi put pročitaju, ali se posle više stotina istih poruka brišu bez čitanja.

I lančana pisma predstavljaju istu vrstu podvale jer pozivaju primaoca da ih obavezno pošalje određeni broj adresa inače... Generalno nude sreću ili novac primaocima ako ih proslede, i prete nesrećom onima koji prekinu lanac, navodeći izmišljene primere. Pošiljaoci računaju na [strah]] primaoca od loše sreće i to da je nekome lakše da prosledi poruke dalje, nego da razmišlja o lošoj sreći koja ga može snaći. Lančana pisma koja pominju novac računaju na ljudsku pohlepu i ilegalna su bez obzira šta u njima piše.

Rizik i cena podvale uredi

Cene i rizik vezani za podvale ne izgledaju tako veliki, ali to i nije baš malo, kad se izračuna cenu slanja jedne e-poruke sa računara na drugi računar. Ako se pretpostavi da je svaki korisnik interneta bar jednom bio žrtva podvale ove vrste, dobijamo prilično velike cifre. Proračun je svojevremeno rađen za Amerikance i njihovu satnicu, ali broj korisnika interneta je danas daleko veći, pa je verovatno manje - više tačan. Polazi se od pretpostavke je da je svako utrošio minut na čitanje i dalje slanje.

50.000.000 ljudi x 1/60 časova x 50 dolara/čas = 41,7 miliona dolara. Cifra svakako nije mala. Glavna opasnost podvala ove vrste je njihova sposobnost umožavanja. Većina ljudi ih šalje dalje bar na desetak adresa. Računica je sledeća:


Prikaz rasta broja poruka:
Broj generacije I II III IV V VI
Broj poruka 10 100 1.000 10.000 100.000 1.000.000


Kao što se vidi u šestoj generaciji serveri e-pošte treba da obrade milion poruka. To može imati za posledicu zagušenje pa čak i pad servera.

Množilac je ovde bio ovde deset, ali je često i veći. Spameri koji bez dozvole primaoca šalju e-poruke o povoljnim kreditima, jeftinim lekovima ili „vrućim“ plavušama, adrese prikupljaju upravo iz lančanih pisama. Posle nekoliko generacija pisama o „sirotoj devojčici koja umire od raka“, stvaraju ogromnu bazu adresa koja se lako može zloupotrebiti.

Cirkularno obaveštenje srpskog administratora na mreži firme uredi

Iznerviran alarmantnim e-porukama o pojavi virusa, jedan administrator na mreži je poslao cirkularni dopis kolegama u svojoj firmi:

Ljudi ovo je hoaks (za objašnjenje sta znači ta reč uzmite rečnik). Nemojte da prosleđujete hoaks-e jer:
  • Jedna drugarica ne može da spasi vašu firmu od opakog virusa
  • Obaveštenje o opasnim virusima ne može da stigne na srpskom – Srbi nisu najbolji informatičari na svetu a nisu ni vodeći
  • Virusi se šire brže od obaveštenja o virusima tako da obaveštenje koje kasni ne spasava ništa
  • Ako ugasite PC na svoju ruku dobićete otkaz
  • Za širenje lažnih informacija na poslu isto postoje sankcije
  • Proizvođači antivirus programa su pametni ljudi, ako nađu virus odmah napišu i zaštitu a ne javljaju svima kako nema zaštite

Ovo pišem jer me je veći broj kolega i koleginica smorio porukom o pojavi virusa.