Lamija (mitologija)

Ukoliko ste tražili grad u Grčkoj, vidite članak Lamija (grad).

Lamija (grč. Λάμια [Lámia]) ili Sibarida (Σύβαρις [Súbaris]) u grčkoj mitologiji bila je polužena i poluzmija koja je plašila djecu i naivne ljude, kao i njezina kći Skila.

Herbert Draper: Lamija, 1909.
John William Waterhouse: Lamija i vojnik, 1905.

Karakteristike

uredi

Lamijin je gornji dio tijela bilo ljudski, a donji zmijski. Imala je kanibalski tek za djecu koji se mogao protumačiti kao erotski tek za muškarce.

Mitologija

uredi

Diodor Sicilski za Lamiju govori da je kći Posejdona i Libije, personifikacije istoimene zemlje, koju je Zeus volio. Hera ju je ili pretvorila u čudovište, ako već nije bila Hekatin potomak, ili je Hera ubila svu Lamijunu djecu osim Skile pa ju je tuga pretvorila u čudovište.

Na Lamiju je ljubomorna Hera bacila kletvu - nije mogla zatvoriti oči tako da je uvijek bila opsjednuta prizorom svoje mrtve djece. Zeus joj je dao dar da može izvaditi svoje oči da bi se odmorila, a potom ih poslije vratiti. Lamija je bila ljubomorna na ostale majke te je pojela njihovu djecu.

Folklor

uredi

U modernoj grčkoj narodnoj tradiciji, Lamija živi sa svojim atributima. Suvremena grčka izreka της Λάμιας τα σαρώματα = "Lamija mete" označava neurednost, a ό παιδί τό 'πνιξε η Λάμια = "Lamija je zadavila dijete" objašanjava iznenadnu smrt mlade djece.

U modernim grčkim pričama slična je Babi Jagi. Živi u udaljenoj kući ili tornju, a hrani se ljudskim mesom te ima magične moći, posjeduje magične predmete ili zna podatke nužne junaku priče na putovanju. Junak je mora izbjeći, prevariti ili steći njezinu naklonost da bi dobio ono što treba. U nekim pričama Lamija ima kćer koja je također čarobnica i pomaže junaku te se na posljetku u nj zaljubi.

U bugarskoj i baskijskoj tradiciji te u grčkoj, Lamija se povezuje s pećinama i vlažnim, tamnim mjestima.

Eksterni linkovi

uredi