Otvori glavni meni

Laka pješadija je izraz koji se tradicionalno koristi za one pješadijske vojne jedinice koji sa sobom nose lakše oružje, oklop ili opremu od obične pješadije.

Izraz je kroz historiju opisivao jedinice čiji je zadatak bio biti prethodnica ili izvidnica glavnog dijela vojske, odnosno ometati ili zaustaviti napredovanje neprijatelja prije početka glavne bitke. Za takve jedinice se ponekad koristio izraz čarkaši.

Laka pješadija se u staro doba uglavnom koristila oružjem na daljinu te su je činili praćkaši, strijelci, odnosno posebno izvježbani bacači koplja kao što su grčki peltasti i rimski veliti.

Kasnije, dolaskom vatrenog oružja, su status lake pješadije dobile jedinice opremljene puškama-žljebušama, odnosno čija se taktika umjesto ispaljivanja plotuna sastojala od pojedinačnog gađanja (snajpiranja) ciljeva, te time razlikovala od linijske taktike.

Napuštanjem linijske taktike, odnosno pretvaranjem svih pješadinaca u pojedinačne strijelce, izraz laka pješadija se prvenstveno počeo koristiti za pješadince koji zbog posebnih okolnosti nemaju opremu i oružje kao redovna pješadija. Danas se pod lakom pješadijom podrazumijeva: