Kvint Servilije Cepion

Kvint Servilije Cepion Stariji (Quintus Servilius Caepio, kraj 2. vijeka pne.) bio je rimski vojskovođa i političar, najpoznatiji po tome što je komandirao jednom od dvije vojske uništene u katastrofalnoj bitci kod Arauzija.

Za vrijeme cimbrijskog rata godine 106. pne. je izabran za konzula te poslan u Galiju gdje se sljedeće godine zadržao kao prokonzul. Tamo je opljačkao galske hramove u gradu Tolosa (suvremeni Toulouse) uzevši ogromne količine zlata i srebra. Međutim, jedino je srebro stiglo u rimsku riznicu; zlato su na putu opljačkali nepoznati napadači, a za što se u Rimu godinama poslije optuživao sam Cepion.

Taj se događaj zbio dok je Cepion marširao prema Arauziju, gdje se trebao spojiti s vojskom konzula Gneja Malija Maksima kako bi zajedno napali Cimbre i Teutonce. Cepion je Malija smatrao političkim suparnikom, a kada je čuo da Malije pregovara s Cimbrima i Teutoncima o tome da mirno napuste Galiju, odlučio ih je napasti na svoju ruku. Rezultat je bio po broju žrtava najgori poraz u rimskoj historiji. Sam Cepion je preživio, ali je pri povratku u Rim od strane tribuna Gaja Norbana optužen za gubitak vojske. Cepion je na suđenju proglašen krivim i te osuđen na najstrožu kaznu: gubitak državljanstva, zabranu primanja "vode i vatre" (tj. hrane i skloništa) na 800 milja od roma, globu od 15.000 talanata i zabranu komunikacije sa rodbinom i prijateljima dok ne napusti rimsku teritoriju. Cepion nikada nije uspio platiti globu, ali je došao u Smirnu u Maloj Aziji gdje je proveo ostatak života.

Cepionov sin Kvint Servilije Cepion Mlađi je i sam bio konzul. Njegova unuka je bila Servilija Cepionis, a praunuk Marko Junije Brut.

Povezano

uredi
Prethodi:
Lucius Cassius Longinus i Gaius Marius
Konzul Rimske Republike
zajedno s Gajem Atilijem Seranom
106. pne.
Slijedi:
Gnaeus Mallius Maximus i Publius Rutilius Rufus