Kvint Fabije Maksim Gurgit (konzul 292. pne.)

Kvint Fabije Maksim Gurgit (Quintus Fabius Maximus Gurges) bio je rimski političar i vojskovođa, sin proslavljenog konzula Kvinta Fabija Maksima Rulijana koji je i sam postao konzulom godine 292. i 276. pne.

Gurgit je političku karijeru započeo godine 295. pne. kada je izabran za kurulskog edila. Tada je oglobio patricijske matrone zbog nedoličnog načina života i tako skupljenim sredstvima sagradio Venerin hram kraj Circusa Maximusa.

Godine 292. pne. je za vrijeme trećeg samnitskog rata izabran za konzula, te je sudjelovao u pohodu na Samnite u kome mu je otac bio legat. Nakon osvajanja nekoliko samnitskih uporišta su otac i sin imali zajedničku trijumfalnu povorku. Godine 291. pne. je bio prokonzul u Samnijumu, kada ga je konzul Lucije Postumije Megel, u skladu s rimskom tradicijom, nasilno otjerao s položaja.

Godine 276. pne. Gurgit je po drugi put izabran za konzula, te je vodio uspješan pohod protiv Brutijci|Brutijaca i Lukanci|Lukanaca, zbog kojih je ponovno nagrađen trijumfom. Potom je kao legatus (izaslanik) poslan u Egipat na kralja Ptolemeja II Filadelfa. Misija je bila uspješna te se Gurgit vratio s dragocjenim darovima koje je pohranio u državnu riznicu, ali mu je Rimski Senat|Senat poslije posebnom odlukom dozvolio da ih dio zadrži za sebe.

Godine 265. pne. je izabran za Princeps Senatusa.

Njegov sin Kvint Fabije Maksim Gurgit je iste godine izabran za konzula. Njegov unuk Fabije Maksim je, pak, bio znameniti vojskovođa iz doba drugog punskog rata.

Prethodi:
Lucius Papirius Cursor i Spurius Carvilius Maximus
Konzul Rimske Republike
zajedno s Decimom Junijem Brutom Scevom
292. pne.
Slijedi:
Lucius Postumius Megellus i Gaius Iunius Bubulcus Brutus
Prethodi:
Publius Cornelius Rufinus i Gaius Iunius Bubulcus Brutus
Konzul Rimske Republike
zajedno s Gajem Genucijem Klepsinom
276. pne.
Slijedi:
Manius Curius Dentatus i Lucius Cornelius Lentulus ]]