Kuroshio struja

Kurošio često i Japanska struja (jap - Crna struja) je topla morska struja u zapadnom delu Tihog okeana. Ona je nastavak Pacifičke severnoekvatorske struje koja skreće prema severu i između Tajvana i južnih ostrva arhipelaga Rjukju ulazi u Istočnokinesko more. Temperatura vode koju struja nosi je oko 20°C i vrlo je visoka za ovo područje, a salinitet joj je oko 34,5 promila. Prosečni protok struje je 25.000.000 m³ u sekundi.

Kurošio struja
Japanska struja
Brzina 7 km/h
Salinitet 34,5
Temperatura 20 °C
Tip topla struja

Kad na putu prema severu struja stigne do obala ostrva Kjušu, leti jedan krak odlazi prema zapadu i kao Ćušima struja prelazi prema severoistoku Korejski moreuz i nastavlja teći paralelno sa Honšuom, najvećim japanskim ostrvom. Ovaj relativno slab i nestalan ogranak ima protok od oko 2 miliona m³ u sekundi. Glavni deo Kurošimo struje prolazi između istočne obale Japana i Luzona (Filipini), a u području od oko 35° SGŠ susreće Ojašio struju koja dolazi sa severa. Tu se sudaraju i zajedno skreću prema istoku čineći tako Severnopacifičku struju. Područje gdje se ove struje susreću je bogato ribom. Zapadno od Havajskih ostrva struja gubi veliki deo svoje energije i kao divovski vrtlog se nešto južnije spaja sa Pacifičkom severnoekvatorskom strujom i tako zatvara krug.

Ogranci prvobitne struje nastavljaju teći dalje prema istoku i dele se na Aljasku i Kalifornijsku struju. Kurošio struja podložna je sezonskom kolebanju. Najsnažnija je u prolećnim mesecima kad dostiže protok od oko 30.000.000 m³ u sekundi. U kasno leto i jesen struja slabi (oko 19.000.000 m³ u sekundi). Kurošio ima za Japan slične klimatske efekte kao Golfska struja za Evropu. Od južnih vrhova japanskih ostrva, uticaj struje se oseća sve do područja oko Tokija.Evropljanima je struja poznata od oko 1650. godine, što se vidi iz karte Bernarda Varenijusa. Od okolne vode kroz koju protiče razlikuje se crnom bojom po čemu je i dobila ime na japanskom „Kurošio“ što znači crna struja.

Vidi još uredi

Eksterni linkovi uredi