Kuri-Gol

Ovo je glavno značenje pojma Kuri-Gol. Za druga značenja, v. Kuri-Gol (razvrstavanje).

Kuri-Gol (perz. قوریگل) je jezero u Istočnom Azarbajdžanu na sjeverozapadu Irana, oko 12 km sjeverozapadno od Bostanabada odnosno 40 km jugoistočno od Tabriza. Smješten je u aluvijalnoj kotlini između krajnjih sjeveroistočnih obronaka Sahanda i okolnih planina na nadmorskoj visini od 1905 m. Jezero ima površinu od 120 ha, dubinu do 5,0 m i volumen od tri mil. m³. Vodom se opskrbljuje prvenstveno pomoću lokalnih izvora i pritoka koji nastaju proljetnim otapanjem snijega, a otječe potokom prema sjeveroistoku. Zbog bioraznolikosti u jezeru i pripadajućim močvarama, dana 23. 6. 1975. godine Kuri-Gol je proglašen ramsarskim područjem.

Kuri-Gol (fa) قوریگل
Kuri-Gol
Lokacija
Države	Iran
Pokrajine	Istočni Azarbajdžan
Naselja	nema
Koordinate	37°55′0″N, 46°42′0″E
Hidrografija
Vrsta	tektonsko; slatkovodno
Površina	1,2 km²
Volumen	0,003 km³
Aps. visina	1905 m
Dužina	2,3 km
Širina	1,9 km
Dubina	5,0 m
Hidrologija
Odljev	pritok Dali-Čaja
Ekologija
Zaštićene zone	ramsarska zona (od 23. 6. 1975.)
Karta
class=notpageimage| Lokacija Kuri-Gola u Iranu

Geografija

Kuri-Gol se nalazi na sjeverozapadu Iranske visoravni u tektonskoj kotlini omeđenoj obroncima Baš-Daga (3205 m) na istoku, Kuh-e Kandula (2237 m) na sjeverozapadu, te Sahanda na jugozapadu. Na području jezera prožimaju se dvije geološke strukture − prema vulkanu prevladavaju magmatske stijene, a prema dvjema manjim planinama kambrijsko-trijaske sedimentne stijene. Stratigrafski profil podno jezera sastoji se od blata položenog preko slojeva škriljca. Jezero ima oblik slova T i gornjim se dijelom proteže 2,3 km u smjeru istok−zapad odnosno donjim dijelom duljinom od 1,9 km. Površina Kuri-Gola iznosi 1,2 km², volumen 3,000.000 m³, a prosječna dubina 2,5 m. Litoralni pojas prema jugozapadu blagog je nagiba, dok je na ostalim stranama prema planinskim padinama vrlo strmiji. Najbliža naselja koja gravitiraju Kuri-Golu su Imanab-e Džadid (0,5 km jugozapadno), Jusefabad (2,0 km zapadno) i Kargan-e Džadid (4,0 km jugoistočno). Uz južnu obalu Kuri-Gola prolaze državna cesta 16 (Ardabil − Tabriz), cesta 32 (Teheran − Tabriz) i autocesta 2 (Teheran − Tabriz), a između prometnica i jezera nalazi se niz odmorišta i rekreacijskih sadržaja.

Hidrologija

Kuri-Gol se hidrološki i hidrogeološki klasificira pod urmijski sliv, a s jezerom ga povezuju rijeke Dali-Čaj, Kar-Čaj i Talhe-Rud. Uži sliv s Kuri-Golom u žarištu obuhvaća područje od približno 30 km² i njegove razvodnice određene su vrhovima dvaju planina, dvama prijevojima koji ih dijele od Sahanda, te antiklinalama Bojuk-Daga (2956 m) koji predstavlja jedan od sporednih kratera navedenog vulkana. Zapadne razvodnice dijele ga od porječja Udžan-Čaja odnosno južne od porječja Rud-e Saidabada, a obje rijeke pritoci su Talhe-Ruda. Jezerskom kotlinom prevladava snježno-šumska klima (Dsa) s prosječnom godišnjom količinom padalina od približno 300 mm. Jezero se vodom opskrbljuje prvenstveno pomoću jugozapadnih pritoka i sjevernih planinskih izvora, a najveći vodostaj mu je tokom proljeća. Površina Kuri-Gola u pravilu se zaleđuje koncem decembra i ostaje pod snijegom tokom čitave zime.

Flora i fauna

Kuri-Gol je eutrofno jezero s vrlo izraženom litoralnom vegetacijom na jugu, a močvare obiluju prvenstveno vrstama iz rodova Scirpus i Carex. Fauna jezera uključuje desetke vrsta ptica stanarica i selica među kojima prevladava crna liska (Fulica atra) sa 12.500 parova godišnje. Ostale vrste prema broju parova su:

• od 100 do 1000 parova: patka pupčanica (Anas querquedula), krunata patka (Aythya fuligula), bjelokrila čigra (Chlidonias leucopterus), pršljivac (Philomachus pugnax), patka žličarka (Anas clypeata), crnogrli gnjurac (Podiceps nigricollis), vlastelica (Himantopus himantopus), mali žalar (Calidris minuta), zlatokrila utva (Tadorna ferruginea) i prutka migavica (Tringa glareola).
• od 10 do 100 parova: bjelobrada čigra (Chlidonias hybridus), žuta čaplja (Ardeola ralloides), kulik blatarić (Charadrius hiaticula), patka njorka (Aythya nyroca), tankokljuna liskonoga (Phalaropus lobatus), dugonoga prutka (Tringa stagnatilis), debelokljuna čigra (Gelochelidon nilotica), siva štijoka (Porzana parva), vivak (Vanellus vanellus), crvenonoga prutka (Tringa totanus), čakora (Oxyura leucocephala) i ružičasti nesit (Pelecanus onocrotalus).
• do 10 parova: divlja patka (Anas platyrhynchos), crnoprugasti trstenjak (Acrocephalus melanopogon), veliki trstenjak (Acrocephalus arundinaceus), bukavac (Botaurus stellaris), eja livadarka (Circus pygargus), stepski sokol (Falco cherrug), glavata patka (Aythya ferina), utva (Tadorna tadorna), patka kreketaljka (Anas strepera), obična čigra (Sterna hirundo), ćubasti gnjurac (Podiceps cristatus) i riđogrli gnjurac (Podiceps grisegena).

Jezero zimi gubi status stanice selicama s ozbirom da mjesecima biva zaleđeno i prekriveno snijegom. Ostala fauna uključuje 19 vrsta gmazova, jednu vrstu ribe, te na desetke vrsta sisavaca među kojima je i perzijski leopard.

Povezano

• Geografija Irana
• Popis iranskih jezera

Literatura

• (en) Carp, Erik (1980.). Directory of Wetlands of International Importance in the Western Palearctic. Gland, Switzerland: International Union for Conservation of Nature; United Nations Environment Programme. str. 172.-173. ISBN 9782880323004. OCLC 7506424. 
• (en) Evans, Michael I. (1994.). Important bird areas in the Middle East. BirdLife conservation series. II. Cambridge, UK: BirdLife International. str. 78. ISBN 9780946888283. OCLC 32467392. 
• (en) Fazel, Asghar Mohammadi (2008.). Conservation of Iranian Wetlands Project. Tehran: United Nations Development Programme. str. 15.-17. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-05. Pristupljeno 2013-05-10. 
• (en) Firouz, Eskandar (1974.). Environment Iran. Tehran: National Society for the Conservation of Natural Resources and Human Environment. str. 31. OCLC 2967468. 
• (en) Jafari, Naser (juni 2009.). Ecological integrity of wetland, their functions and sustainable use. Journal of Ecology and the Natural Environment (JENE). I. 3. Nairobi: Academic Journals. str. 45.-54. ISSN 2006-9847. OCLC 608238171. 
• (en) Makhdoum, Majid F. (2010.). „Evaluation of the Environmental Quality of Iran's National Parks Using a Degradation Model”. u: Korhonen-Kurki, Kaisa; Fox, Merc. Towards New Solutions in Managing Environmental Crisis. Environmentalica Fennica. XXVII. Helsinki: Helsinki University Printing House. str. 155.-164. ISBN 9789521061332. 
• (en) Roselaar, Cees S.; Aliabadian, Mansour (2007.). A Century of Breeding Bird Assessment by Western Travellers in Iran, 1876–1977. Podoces. II. 2. Karaj: Wildlife Network and Bird Conservation Society of Iran. str. 77.-96. ISSN 1735-6725. OCLC 494511863. 
• (en) Scott, Derek A. (1995.). A directory of wetlands in the Middle East. Gland, Switzerland: International Union for Conservation of Nature. str. 60.-61. ISBN 9782831702704. OCLC 34504360. 
• (en) Scott, Derek A. (2007.). A Review of the Status of the Breeding Waterbirds in Iran in the 1970s. Podoces. II. 1. Karaj: Wildlife Network and Bird Conservation Society of Iran. str. 1.-21. ISSN 1735-6725. OCLC 494511863. 
• (en) Sehhatisabet, Mohammad E.; Musavi, Seyed Babak; Bakhtiari, Parviz; Moghaddas, Daryoush; Hamidi, Nader; Nezami, Bagher; Khaleghizadeh, Abolghasem (2006.). Further significant extensions of migrant distribution and breeding and wintering ranges in Iran for over sixty species. Sandgrouse. XXVIII. 2. Bedfordshire: Ornithological Society of the Middle East. str. 146.-155. ISSN 0260-4736. OCLC 199675577. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-07. Pristupljeno 2013-05-10. 
• (en) Smart, Michael (1976.). Proceedings of the International Conference on the Conservation of Wetlands and Waterfowl, Heiligenhafen, Federal Republic of Germany, 2-6 December 1974. Slimbridge: International Waterfowl Research Bureau. str. 29.-30. ISBN 9780950573106. OCLC 16375794. 

Ostali projekti

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Kuri-Gol