Kultura Cucuteni

Kultura Cucuteni je neolitska arheološka kultura na istoku Evrope od 4800. do 3000 pne, smještena u današnjoj Rumuniji, Moldaviji i Ukrajini, u regiji Dnjepra i Dnjestra, na površini od oko 350,000 km2.[1]

Geografska rasprostranjenost
Keramika kulture Cucuteni

Ime je dobila po selu Cucuteni u rumunskom okrugu Iaşi. Poznata je i kao Tripiljska po selu Tripilja (Трипiлля) u Ukrajini) ili Tripoljska kultura po ruskom izrazu Триполье. U literaturi se najčešće naziva Cucuteni-tripilijska kultura.[2] od Karpata do područja rijeka Dnjestar i Dnjepar, sa centrom u današnjoj Moldaviji, i na teritoriji zapadne Ukrajine i sjeveroistočne Rumunije,

Periodizacija uredi

Podijeljena je u rani, srednji i kasni period, u zavisnosti od radiokarbonske analize. [3]

• Rana (Pro-Cucuteni I–III do Cucuteni A–B, Trypillia A do Trypillia BI–II): 4800 4000 pne
• Srednja (Cucuteni B, Trypillia BII do CI–II) 4000 - 3500 pne
• Kasna (Horodiştea–Folteşti, Trypillia CII) 3500 3000 pne
Rekonstrukcija Talianki, mega-naselja, iz Cucuteni kulture - Ukrajina
Široke kuće
Rekonstrukcija obrambenog zida u naselju Maydanets, 4000. pne

Naselja uredi

Većina naselja u početnoj fazi su male veličine, na razmaku 3-4 km, koncentrisana u aluvijalnim dolinama rijeka Siret, Prut i Dnjestra.[4] Kuće su bile kružno raspoređene oko jedne centralne. Bilo ih je oko desetak, izgrađene od pletera, zagrijavane su pećnicama i imale su jedan okrugli prozor. U posebnim prostorijama se proizvodila keramika. Primijećeno je da su svakih 60 do 80 godina ovakva naselja bila uništavana (spaljena), a na njihovim razvalinama gradile su se nove kuće.[5]

Za vrijeme srednje faze (4000 - 3500 p.n.e.), stanovništvo gradi najveća naselja u neolitskoj Evropi. Razlozi su:

  • Klimatske promjene tokom godine i njihov uticaj na način obrade zemlje.
  • Prirodni razvoj i porast broja stanovnika koji uključuje prijetnju od ratnih sukoba sa susjednim zajednicama za ekonomske resurse
  • Obrana od drugih naroda iz širokih stepskih prostora.[6].

Neka od velikih naselja su:

  • Talianki, Ukrajina – oko 3700. pne, sa 21.000 stanovnika i oko 2.700 kuća, na površini od 450 hektara
  • Dobrovody, Ukrajina – oko 3800 pne, sa 16.000 stanovnika, na površini od 250 hektara
  • Maydanets, Ukrajina – oko 3700 pne – sa 6000-9000 stanovnika,[7]
  • Nebelivka, Ukrajina - oko 4000. pne, na površini od 300 hektara [7][8][9]

Ovakva naselja bila su administrativni, vojni i religijski centri šireg prostora na kojem su se nalazila i manja naselja. Postojali su hijerarhijski nivoi što govori o državnom karakteru tadašnjeg društva. Najnovija istraživanja potvrđuju i postojanje javnih zgrada za okupljanje i ceremonije. Sve se to dešavalo 500 godina prije nastanka Sumerskih gradova država. Oko 3200. god. pne došlo je velikih klimatskih promjena, a onda je uslijedio dramatični kraj navalom Praindoevropljana iz azijskih stepa.

Tipična figurina Majke Božije - Piatra Neamt Museum

Keramičke figurine uredi

Njihov pravi smisao ili korišćenje još uvijek je nepoznat. Mnoštvo figurina koje sugerišu ženski lik navelo je Mariju Gumbitas i njene sljedbenike da neolitska društva proglasi za matrijarhat.[10] Danas je to mišljenje odbačeno i smatra se da je neolitsko društvo bilo kompleksnije.[11]

Lista neolitskih kultura u Evropi uredi

Sesklo Egej 6500 pne 5000 pne Prva neolitska kultura u Evropi
Dimini Egej 5000 4400
Starčevo[12] Centralni Balkan, Podunavlje 6200 4500 Kereš (Mađarska), Kriš (Rumunija)
Vinča Centralni Balkan, Podunavlje 5700 4500
Impresso Jadran (Mediteran) 6400 5500 eng: Cardium pottery culture
Danilo Jadran 5400 3900
Kakanj Jadran 6230 4900
Butmir Jadran 5100 4500
Hvarsko - lisičićka[13] Jadran 4200 2500
Karanovo Istočni Balkan 6200 3500
Boian Istočni Balkan 4300 3500
Trakasta keramika Srednji Dunav 5500 4500 eng: Linear Pottery culture
Lenđel Srednji Dunav 5000 3400
Tisa Srednji Dunav 5000 3400
Dnjestar-Bug Moldavija, Ukrajina 6200 4700
Cucuteni Moldavija, Ukrajina 5500 2700 (rus: Tripolje)

Reference uredi

  1. „7,000 years ago, Neolithic optical art flourished – Technology & science – Science – DiscoveryNews.com”. NBC News. 2008-09-22. Arhivirano iz originala na datum 2015-12-24. Pristupljeno 2015-12-24. 
  2. Mantu, Cornelia-Magda. Cucuteni–Tripolye cultural complex: relations and synchronisms with other contemporaneous cultures from the Black Sea area. 
  3. „CORNELIA-MAGDA MANTU, (Institute of Archaeology Iaşi) - CUCUTENI–TRIPOLYE CULTURAL COMPLEX: RELATIONS AND SYNCHRONISMS WITH OTHER CONTEMPORANEOUS CULTURES FROM THE BLACK SEA AREA”. Arhivirano iz originala na datum 2015-06-08. Pristupljeno 2019-12-05. 
  4. Mallory, James P (1989). In search of the Indo-Europeans: language, archaeology and myth. London: Thames and Hudson. ISBN 0-500-05052-X. OCLC 246601873. 
  5. Menotti, Francesco (2007), „The Tripolye house, a sacred and profane coexistence!”, WAC-6 Sixth World Archaeological Congress, 6th World Archaeological Congress (WAC6), Dublin, OCLC 368044032 
  6. Diachenko, Aleksandr; Francesco Menotti (2012). „The gravity model: monitoring the formation and development of the Tripolye culture giant-settlements in Ukraine”. Journal of Archaeological Science 39: 2810–2817. DOI:10.1016/j.jas.2012.04.025. 
  7. 7,0 7,1 Videĭko, Mikhailo Yu. History of Discovery and Investigations. 
  8. Müller, Johannes; Rassmann, Knut; Videiko, Mykhailo Yu (2016-01-22). Trypillia Mega-Sites and European Prehistory: 4100-3400 BCE. ISBN 9781317247920. 
  9. Johannes Müller; Knut Rassmann; Mykhailo Videiko (22 January 2016). Trypillia Mega-Sites and European Prehistory: 4100–3400 BCE. Taylor & Francis. str. 347. ISBN 978-1-317-24791-3. 
  10. Douglass Bailey - Prehistoric Figurines
  11. Pre- & protohistorie van de lage landen, onder redactie van J.H.F. Bloemers & T. van Dorp 1991. De Haan/Open Universiteit. ISBN 90-269-4448-9, NUGI 644
  12. „J. Balen, Rajna Šošić Klindžić, Tomislav Hršak - Starčevačka kultura”. Arheološki muzej u Zagrebu, 2014. Pristupljeno 9. 2. 2019. 
  13. „Alojz Benac, Sarajevo 1964 –STUDIJE O KAMENOM I BAKARNOM DOBU SJEVEROZAPADNOG BALKANA”. Pristupljeno 9. 2. 2016. 

V. također uredi

Izvori uredi

J. P. Mallory, "Tripolye Culture", Enciklopedija indoevropske kulture, Fitzroy Dearborn, 1997.

Eksterni linkovi uredi