Kristina od Švedske

Kristina (Stockholm, 8. decembar 1626. - Rim, 19. april 1689.), bila je švedska kraljica od 1644. do 1654.[1]

Kristina
Bourdon-Portrait de la reine Christine de Suède.jpg
Portret Kristine
Kralj Švedske
Vladavina 1644. - 1654.
Krunidba 20. oktobar 1650.
Prethodnik Gustav Adolf
Nasljednik Karl X Gustav
Puno ime
Kristina Avgusta (Aleksandra je dodala kod pristupa zajedništvu)
Posthumno ime Kristina Aleksandra
Dinastija Vasa
Otac Gustav Adolf
Majka Maria Eleonora od Brandenburga
Rođenje 8. decembar 1626
Stockholm
Smrt 19. april 1689.
Rim (Papinska Država)
Pokop Bazilika svetoga Petra

Kristina je bila prvi monarh koja je dobrovoljno abdicirala i tim činom prenerazila tadašnju Evropu.[1]

BiografijaUredi

Naslijedila je švedsku krunu od svojega oca Gustav Adolf kada je imala samo 6 godina tako da u prvo vrijeme Švedskom upravlja regentski savjet pošto je njena majka bila protjerana s dvora zbog psihičke nestabilnosti. Tokom sljedećih 12 godina odgajaju je u neobičnom stilu kralja djeteta čije se sve želje ispunjavaju, i kao kontrapunkt tome potpuno asketski. Nakon što je postala punoljetna i preuzela vlast 1644. pošto joj je državni budžet bio premalen prodavala je državnu imovinu to jest posjede kralja u zamjenu za financijske injekcije. Velikodušno je u tu svrhu dijelila plemićke titule: od prijašnjih 300 je sada imala Švedska čak duplo više plemićkih porodica - oko 600.

Pristup punom kršćanskom zajedništvuUredi

Prva neobična odluka koja je podigla obrve u Švedskoj ovog djeteta kralja je došla 1649. kada je vjerojatno pod utjecajem majke i njenih priča strave o rađanju djece izjavila da se nikada neće ženiti.

Susret sa isusovcimaUredi

Kristina je u mnogim stvarima bila posebna, tako i u pogledu religije. Rođena od protestantskih roditelja – otac Šveđanin, majka Njemica – ipak je već od mladosti pokazivala simpatije za katolicizam. Za vjeru svojih predaka se je počela posebno zanimati, kad je u portugalsku ambasadu u Stockholmu stigao kapelan jezuit Macedo. Više puta je sa njime razgovarala o najrazličitijim vjerskim i moralnim pitanjima.

Zapanjuje činjenica, da je bio njen otac ratoborni protestant, koji je u širenju “nove vjere” pao na bojnom polju; nju pak je privlačila “stara vjera” već od rane mladosti. Njezini učitelji, naročito Gothus [5], koji je uzalud pokušao pomiriti i ujediniti novo nastale protestantske frakcije, ipak joj nije branio čitanje crkvenih otaca. Naročito je cijenila učenje o papinoj nepogrješivosti, jer je to smatrala temeljem kršćanskog jedinstva.

Slične osjećaje je gajila i kasnije, te je govorila i drugima:

”Gledajte: ako je netko katolik, on uživa nutarnju utjehu; ta vjeruje sve ono, što je kroz 16 vjekova vjerovao svaki veliki um; čovjek je blažen, da smije živjeti u onoj vjeri, koju su potvrdila čudesa te su za njenu istinitost žrtvovali svoje živote milijuni mučenika. Ova vjera stalno proizvodi toliko divnih djevica, koje slave pobjedu nad slabostima svog spola, kad se posvećuju Bogu.“ Tako je zapisala u svom Ličnom dnevniku. [6] [7]

Odricanje od tronaUredi

 
Kristina se odriče trona
(slika: Erika Dahlberga

To je pomoglo, da je 1654. donijela iznenađujuću odluku o abdikaciji; švedski protestanti imaju naime sve do danas diskriminatornu stavku, da katolik ne može biti švedski kralj; pošto ona kao katolikinja više ne bi smjela vladati od nedavno protestantskom državom, poslije dugog razmišljanja se ipak odrekla prijestolja.

Sa svojim bogatstvom i pratnjom je napustila Švedsku. Tajno je pristupila katoličkoj crkvi u Bruxellesu već iste godine na Badnjak, a javno u Innsbrucku 3. novembra naredne godine u tamošnjoj Hofkirche. To je pretvoreno u veliki događaj pa je njoj u čast izvedena praizvedba Cestijeve višesatne opere L'Argia, koja hvali njenu ličnost.

Kraljica željna vladanjaUredi

Nakon abdikacije Kristina odlazi u katoličku Italiju gdje dobiva trijumfalni doček, ali gotovo odmah potom i prvi dodir s realnim životom koji će rezultirati njenom željom za povratak vladanju. Zbog te želje za ispravljanjem svoje ranije greške to jest abdikacije Kristina je već 1656. upletena u francusku zavjeru s ciljem da se nju instalira za monarha Napuljskog Kraljevstva. Ta zavjera je definitivno pala u vodu 1659/60 nakon sklapanja mira između Francuske i Španije, ali to ne ubija njen san o novoj vladarskoj karijeri, pa se ponovno okreće svojoj staroj domovini Švedskoj, u kojoj je u aprilu 1660. umro njen nasljednik Karl X Gustav, a novi kralj je bio maloljetni Karl XI.

Njen hitni povratak u Švedsku tokom ljeta i pokušaj povratka na vlast objašnjenjem da je Karlu X dala krunu, a kako je on mrtav sadu ju uzima natrag je bio dočekan s ogorčenjem i žestokim protivljenjem tamošnjih običnih stanovnika i plemića. Rezultat toga pokušaja je bila njena druga to jest ponovljena abdikacija i sada već bjeg iz Švedske nakon čega se vraća u Italiju gdje će proživjeti ostatak života s svojim ljubavnikom kardinalom Azzolinom. Kristina je umrla od upale pluća 1689. u Rimu.

Prosvjetljena vladaricaUredi

 
Kristinin nečak i odabrani baštinik palatinski grof Karlo Gustav

1644. godine je Kristina postala punoljetna; poradi rata sa protestantskom Danskom i Norveškom su krunisanje odgodili. Švedska je sada nadzirala Baltičko more i dobila nesmetan pristup do Sjevernog mora.[8]

Umjetnost ju je očarala, takoreći opsjela. 1648. je naručila 35 slika kod Jordaensa za strop Uppsalskoga grada; naredne godine su dovezli u Stockholm 760 slika, 170 mramorih i sto brončanih kipova, 33.000 zlatnika i medaljona, 600 kristalnih proizvoda, 300 naučnih sprava, rjetkih rukopisa i knjiga.[9] Prisvojila si je također umjetnine sa opustošenih Hradčana za vrijema napada na Prag 1648.[10]

U popularnoj kulturiUredi

O neobičnoj kraljici Kristini je napisano mnogo knjiga i drugih djela, kao opera i slično.

O njoj je snimljeno i nekoliko filmova. Najpoznatije je film Kraljica Kristina.

  1. Kristina Švedska je poznata kao naslovni protagonist klasičnog hollywoodskog filma Queen Christina iz 1933. godine, u kojoj je njen lik tumačila Greta Garbo. Jezgra tog filma je izmišljena priča, tako da u njemu ima malo povijesnih podataka. Zanimljivo da ima taj film jaku protiratnu tendenciju baš u godini Hitlerova uspona. A takva je bila stvarna Kristina, koja je postigla u svoje vrijeme gotovo nemoguće: Vestfalskim mirom je 1648. godine završen krvavi Tridesetogodišnji (vjerski) rat.
  2. Kristina igra glavnu ulogu također u finskom filmu iz 2015. godine Djevojka kralj (The Girl King). U ovom filmu je predstavljena naročito njena mladost, ta sa 6 godina je postala kraljica - još bolje kralj, ta odgajana je baš kao muško.

Oba su filma dobila nekoliko međunarodnih nagrada na raznim filmskim festivalima.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 Christina (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/biography/Christina-queen-of-Sweden. Pristupljeno 05. 08. 2015. 
  2. Danielsson, Arne (2008-09-01). „Konsthistorisk tidskrift/Journal of Art History Volume 58, Issue 3, 1989”. Konsthistorisk Tidskrift/Journal of Art History 58 (3): 95–108. DOI:10.1080/00233608908604229. 
  3. Arne Danielsson (1989) Sébastien Bourdon‘s equestrian portrait of Queen Christina of Sweden –addressed to― His Catholic Majesty Philip IV. Konsthistorisk tidskrift, Vol. 58, no. 3, p. 95.
  4. Beneath the surface: the portraiture and visualrhetoric of Sweden's Queen ChristinaNathan Alan Popp
  5. Johannes Matthiae Gothus (1592 – 1670) je bio švedski protestantski predavač na Uppsalskom univerzitetu, kao i rektor Collegium illustrious u Stockholmu. Bio je najznačajniji švedski teolog 17. vijeka. Bio je biskup u Strängnäsu (1643 – 1664).
  6. „Regina Cristina v: Enciclopedia storica Documenti Volume VI. Schiarimenti e note alla Storia universale. Torino str. 621s.”. Cesare Cantù. 1844. https://books.google.rs/books?id=9MkOAAAAQAAJ&pg=PA621&lpg=PA621&dq=Antonio+Macedo+gesuita&source=bl&ots=LXyibwQwDF&sig=ACfU3U2XpM0LP6ZaCDKOQ-iftfO4A6cN4w&hl=sr&sa=X&ved=2ahUKEwiW35TkiMLuAhWkyYUKHXAPAXcQ6AEwDHoECBEQAg#v=onepage&q=Antonio%20Macedo%20gesuita&f=false. Pristupljeno 14. januar 2021. 
  7. F. Chobot. A pápák története. str. 100. 
  8. „Antique map of Scandinavia by Blaeu W. & J.”. https://www.sanderusmaps.com/en/our-catalogue/detail/163777/antique-map-of-scandinavia-by-blaeu-w--j/. Pristupljeno 2015-12-07. 
  9. „Codex Gigas – Kungliga biblioteket”. National Library of Sweden. 2007-05-30. Arhivirano iz originala 2007-10-12. https://web.archive.org/web/20071012230510/http://www.kb.se/codex-gigas/eng/. Pristupljeno 2012-03-09. 
  10. Trevor Roper, HR (1970) Plunder of the arts in the XVIIth century

Vanjske vezeUredi

Prethodnik: Kralj Švedske Nasljednik:
Gustav Adolf Karl X Gustav