Kriogenijski period (od grčkih riječi cryos – "led" i genesis – "rođenje") je drugi geološki period neoproterozojske ere koga je slijedio ediakaranski period. On uključuje Sturtijsku i Marinoansku (nekoć znanu kao Varangersku) glacijaciju, te je trajao od prije 800 Ma (miliona godina, međa određena kronometrijski) do otprilike 635 Ma.

Ime je dobio po ledenim naslagama karakterističnim za period i koje ukazuju kako je Zemlja u to doba pretrpila najteđa ledena doba u historiji s time da su se ledenjaci nekoliko puta prostirali do ekvatora. Ove glacijacije se mogu prepoznati po tilitskim naslagama u Kongu, Australiji, Kini, Sjevernoj Americi, Sahari, Omanu, Irskoj, Škotskoj, Norveškoj i mnogim drugim mjestima širom svijeta. Uglavnom se smatra da se može podijeliti na najmanje dvije svjetske glacijacije - (Sturtijsku oko 800 Ma i Marinoansku/Varangersku oko 650 Ma) uz nekoliko manjih glacijajacija lokalne prirode. Tilitske naslage se također mogu pronaći na mjestima koje su bile na niskim geografskim širinama tokom kriogenija, što je dovelo do hipoteza o Snježnoj grudi Temlji.

Populacija akritarha je naglo opala tokom ove glacijacije i tvrdi se da se razina kisika u atmosferi povećala nakon glacijacije. Postoji cijeli niz začuđujućih pojava vezanih uz ovu glacijaciju, uključujući indikacije o glacijaciji na vrlo niskim geografskim širinama te prisutstvo vapnenca -- naslaga koje se obično vezuju uz prisutstvo tople vode - zajedno s glacijalnim naslagama .

Paleomagnetizam ukazuje na prilično visoku stopu kontinentalnog pomaka, što je navelo neke geologe da se zapitaju nisu li neki od tih fenomena posljedica pomicanja Zemljinog magnetskog polja (inercijalna promjena polova: v. rad J. Kirshvinka (saopćenje Caltecha, v. link dolje) prije nego pomicanja plohi i glacijacije na niskim geografskim širinama. Po tim teorijama neobična distribucija kontinentaa je dovela da Zemljina dnevna rotacija izazove centrifugalnu silu koja je izazvala Zemlju da rotira (dok je os njene rotacije ostala u istom smjeru) sve do okupljanja kontinenata na ekvatoru; to je izgelda dovelo da se kontinentalni pomak odvija brže nego obično.

Ostale poznate svjetske glacijacije uključuju Huronij od 2400 Ma do 2100 Ma, Andsko-saharsku od 450 Ma do 420 Ma, Karoo glacijaciju od 360 Ma do 260 Ma, i kenozoičku koja je počela prije 30 Ma u Antarktici i koja još uvijek traje.

Eksterni linkovi uredi

Proterozoički eon
Paleoproterozoička era Mezoproterozoička era Neoproterozoička era
Siderij Rijacij Orosirij Staterij Kalimij Ektazij Stenij Tonij Kriogenij Edijakarij