Križište
Kod sakralnih građevina bazilikalnog tipa, križište je prostor definiran presjekom središnjeg i poprečnog broda transepta.[1] Nalazi se u crkvama s tlocrtom u obliku latinskog ili grčkog križa.
Prema tipičnoj orijentaciji romaničkih i gotičkih crkva, križište komunicira s glavnim brodom istočno, s dva kraka transepta sjeverno i južno i s prezbiterijem zapadno.
Moguće je definirati križište kao odvojeno ili spojeno, ovisno o njegovom isticanju u odnosu na brodove. U slučaju odvojenog križišta, ponekad se iznad njega nalazi toranj (tzv. lanterna) kroz čije široke otvore ulazi svjetlost u unutrašnji prostor crkve[2] ili pak kupola[3], što je imalo i ulogu isticanja mjesta presjeka krakova križa. Ove krovne strukture statički značajno opterećuju noseće elemente ispod njih, stoga su noseći stupovi ili pilastri u četiri ugla križišta obično puno masivniji od ostalih duž brodova.
U srednjem vijeku, križište se koristilo kao građevni modul i mjerna jedinica za ostale dijelove crkve. Dubina središnjeg broda i transepta bila je definirana zbrajanjem dužina križišta.
Galerija uredi
-
Križište s lanternom, Katedrala u Rouenu -
Križište s kupolom, Santa Maria del Fiore, Firenca -
Toranj iznad križišta, Katedrala u Canterburyju -
Flèche (vrlo zašiljeni toranj) iznad križišta, Notre Dame de Paris -
Toranj iznad križišta, Bazilika Saint-Sernina u Toulouseu -
Tlocrt bazilike u Saint Serninu, vidljivi su prošireni pilastri koji nose toranj iznad križišta.
Izvori uredi
- ↑ Križište u Proleksis enciklopediji, pristupljeno 22. decembra 2015.
- ↑ Damjanov/Radulić 1967 - Damjanov, Jadranka; Radulić, Ksenija: Lanterna, Umjetnost (Likovne umjetnosti), 3. izdanje, Zagreb, 1967., str. 150
- ↑ Stephenson, Davis; Hammond, Victoria; Davi, Keith F. (2005.). Visions of Heaven: the Dome in European Architecture (ilustrirano izdanje). Princeton Architectural Press. ISBN 978-1-56898-549-7. Str. 150.
