Koraćica je naselje u Gradskoj opštini Mladenovac u Gradu Beogradu. Prostire na se istočnim padinama planine Kosmaj. Prema popisu iz 2011. bilo je 1989 stanovnika. Na teritoriji Koraćice se nalazi manastir Pavlovac.

Koraćica


Manastir Pavlovac

Osnovni podaci
Država  Srbija
Grad Beograd
Opština Mladenovac
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 1989
Geografija
Koordinate 44°27′02″N 20°37′08″E / 44.4505°N 20.618833°E / 44.4505; 20.618833
Nadmorska visina 235 m
Koraćica na mapi Srbije
Koraćica
Koraćica
Koraćica (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 11415
Pozivni broj 011
Registarska oznaka BG


Koordinate: 44° 27′ 02" SGŠ, 20° 37′ 08" IGD

Istorija uredi

Koraćica se nalazi zapadno od Mladenovca. Koraćica je staro naselje. U Pavlovcu, jednom od današnjih krajeva Koraćice, i danas postoje razvaline srednjovekovne crkve Pavlovca, koja je svakako zadužbina despota Stevana. U Pavlovcu je 21. novembra 1425. godine despot Stefan Lazarević pisao pismo dubrovačkom knezu. Svakako da je ovo doba ovde pored crkve postojalo naselje, a verovatno da je despot Stevan tu imao lovački zamak, jer je poznato da je on često dolazio u Kosmaj da lovi. Početkom 18. veka, za vreme austrijske vladavine, pominje se u gročanskom distriktu naseljeno mesto Pablovaz-Ptavtovze. Godine 1735. pominje „enurія Tresіe monastira“ i u njoj „vъ Pavlovci knet petko“ Kasnije se, za vreme Kočine Krajine, Pavlovac više ne pominje kao naselje nego Koraćica. Govoreći o zbegu u Kosmaj Milovan Vidaković pominje sela Nemenikuće, Koraćicu i Rogaču.
Predanje veli da je ovo selo dobilo današnje ime po tome, što su doseljenici, uputivši se Kosmaju, naselili „u sam Korač.“ Prema mom secanju, a to mi je pricala baba po ocu Jelena Janicijevic, devojacko prezime Zivojinovic, rodjena negde oko 1880 godine, koja je zivela sve do udaje u Koracici, ime Koracica je nastalo tako sto je po predanju despot Stefan, naravno veoma silan covek, napravio korak [korak–koracica] nekih dva kilometra severno od sadasnjeg centra sela i sledeci put stao na sred Koracice. O tome postoji trag, stopa u kamenu, na poscetku borove sume odmah iznad izvora zvanog Zmajevac, u jednoj vema dubokoj i velikoj rupi pored samog puta. [Sasa Janicijevic]

I danas se priča o čumi koja je zavladala u selo pre Prvog Ustanka. Zbog toga se preselili u Blagojevcu, severoistočno od Koraćice, i u selo su se tek kasnije vratili.

Početkom 19. veka Koraćica je pripadala Vićentijevoj knežini i imala je 1818. g. 60, a 822. g. 70 kuća. Godine 1846. selo je pripadalo kosmajskom srezu i imalo je 124 kuće. Po popisu iz 1921. godine u selu ima 427 kuća.

Po predanju, koje se očuvalo, najstarije porodice su došle od Sjenice i Pešteri. Potomci tih najstarijih doseljenika jesu: Čulići, Đurićići i Petkovići (svi danas imaju i druga prezimena). Stara su porodica i iz istih krajeva i Petrovići-Ćerimovići čiji je predak bio knez Vićentije, jedan od pokretača Prvog Ustanka. Vićentije Petrović bio je 1815. godine oborknez gročanske nahije. (podaci krajem 1921. godine).[1][2]

 
Spomen ploča na Domu Zdravlja, posvećena vojnicima Kraljevine Srbije iz Koraćice

Brojni stanovnici Koraćice su učestvovali u ratovima i na teritoriji Koraćice postoje brojna spomen obeležja posvećena tome.

Demografija uredi

U naselju Koraćica živi 1590 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,3 godina (41,1 kod muškaraca i 43,5 kod žena). U naselju ima 614 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,13.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 2478 [3]
1953. 2426
1961. 2260
1971. 2023
1981. 1928
1991. 1878 1848
2002. 1984 1924
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
1888 98.12%
Crnogorci
  
8 0.41%
Hrvati
  
3 0.15%
Romi
  
3 0.15%
Slovenci
  
1 0.05%
Muslimani
  
1 0.05%
Makedonci
  
1 0.05%
Goranci
  
1 0.05%
Jugosloveni
  
1 0.05%
nepoznato
  
3 0.15%


Reference uredi

  1. Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.26. dr. B. M. Drobnjaković Kosmaj ) i iz „Letopisa“ koraćičke opštine Br. 1429.
  2. Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  3. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  4. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Literatura uredi

  • Izvor: Monografija Podunavske oblasti 1812—1927, objavljeno (1927. g.) „Napredak Pančevo,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji, Marina (Beč, 1999. g.).

Letopis period 1812—2009. godine. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani

  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine »Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze uredi