Konzervatorij (od talijanskog: conservatorio[1]) je ime za visoke muzičke škole univerzitetskog ranga, koje se nekim zemljama nazivaju Muzičke akademije.[2]

Konzervatorij
Conservatorio
Konzervatorij Benedetto Marcello u Veneciji
Konzervatorij Benedetto Marcello u Veneciji
Konzervatorij Benedetto Marcello u Veneciji

To je stručna muzička škola u kojoj se uče sve praktične i teoretske muzičke discipline, od sviranja na raznim instrumentima (klavir, gudački, duvački...) do pjevanja i dirigiranja, kompozicije, solfeggia, kontrapunkta i harmonije.[3]

Historija i karakteristike uredi

Sam termin nastao je za renesanse, čak i nešto ranije po italskim gradovima a odnosio se na tip sirotišta često povezanog s bolnicom (stoga se ime ospedale koristi za takve na takve institucije).[2] U njima je siročad (conservati) dobijala pored osnovnih egzistencijalnih potrepština i muzičku pouku na teret komune, Napulj je bio centar za dječake a Venecija za djevojčice. Tako su konzervatorji bili prve sekularne institucije osposobljene da pruže praktičko muzičko obrazovanje budućim izvođačima. Za razliku od njih, tipične srednjovjekovne škole korskog pjevanja bile su vezane uz crkve, dok se muzika na tadašnjim univerzitetima izučavala kao jedan od predmeta slobodnih vještina (slično matematici) - dakle samo na teorijskoj (apstraktnoj) razini ali ne i praktično. Zbog tog su institucije kao venecijanski Ospedale della Pietà (osnovan 1346.) i napoletanski Conservatorio dei Poveri di Gesù Cristo (osnovan 1589.) zarana stekle odličnu reputaciju pa su u njima školovani (ili radili) brojni vodeći kompozitori italske opere 17. i 18. vijeka.[2]

Prva sekularna potpuno kompletna muzička škola - odnosno konzervatorij osnovan je u Parizu 1784., on je za vladavine Nacionalnog konventa - 1795. reorganiziran i preimenovan u Conservatoire National de Musique et d'Art Dramatique. To se desilo i zaslugom njegovog ravnatelja Bernarda Sarrette. Glavni cilj te institucije bio je osposobiti buduće muzičare da mogu nastupati na na javnim koncertima, ceremonijama i proslavama koje je organizirala Prva Francuska Republika.[2]

Studenti su na konzevatorij primani nakon položenih prijemnih ispita koji su imali natjecateljski karakter, školovanje im je bilo besplatno, a dobijali su i državne stipendije. Kasnije je nastavni program proširen na sve grane kompozicije, instrumentalnu i vokalnu tehniku ​​i glumu. Ona je omogućila studentima da se pripreme za rad po raznim pariškim opernim kućama i teatrima.[2]

Vremenom je politički program konzervatorija zaboravljen i napušten, onda je usljedio val buna protiv njegova konzervativizma, ali je unatoč svim tim Skilama i Haribdama ostao cijenjeni centar muzičke prakse i erudicije. Naziv mu je posljednji put promjenjen 1957. u Conservatoire National Supérieur de Musique.[2]

Tokom 19. vijeka brojni evropski gradovi su po uzoru na francuski model (uz izvjesne modifikacije) osnovali konzervatorije; Milano (1807), Napulj (1808.), Prag (1811. kao prva takva Institucija u Centralnoj Evropi) a bečko Društvo prijatelja muzike (Gesellschaft der Musikfreunde) osnovalo je 1817. Akademiju, dok su kompozitori Felix Mendelssohn i Robert Schumann osnovali 1843. Konzervatorij u Leipzigu (današnja Staatliche Hochschule für Musik).[2]

Međutim po njemačkim zemljama nisu svi slijedili primjer konzervatorija, kao ni po Velikoj Britaniji u kojoj je najstarija institucija tog tipa Kraljevska muzička akademija osnovana 1822. (1830. dobila kraljevsku povelju). Nakon nje 1882. osnovan je Kraljevski muzički koledž (povelja 1883.). U Irskoj je Muzička akademija osnovana 1848. a u Škotskoj 1890.[2]

Takve institucije počele su se osnivati u Sjedinjenim Američkim Državama tek 1860-ih. Prve dvije bile su Konzervatorij Oberlin u državi Ohajo (1865.) i Konzervatorij Peabody, u Baltimoru osnovan 1857. Nakon tog su 1867. u Bostonu osnovani Novoengleski konzervatorij muzike i Bostonski konzervatorij, a 1885. i Konzervatorij u New Yorku.[2]

Prvi kanadski konzervatorij osnovan je u Torontu 1886., a u Australiji u Adelaidu 1898.[2]

Najstariji konzervatorij na južnoslavenskim prostorima osnovan je u Zagrebu 1916. (danas je to Muzička akademija u Zagrebu[3]) nakon tog je 1919. osnovan ljubljanski - Konservatorij za glasbo in balet[4] a u Beogradu tek 1937. i to kao Muzička akademija.[5]

Izvori uredi

  1. conservatory (engleski). Merriam Webster. Pristupljeno 3. 11. 2018. 
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 Conservatory (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 3. 11. 2018. 
  3. 3,0 3,1 Konzervatorij (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 3. 11. 2018. 
  4. Zgodovina Konservatorija za glasbo in balet Ljubljana (slovenski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 3. 11. 2018. 
  5. Историјат ФМУ (srpski). Факултет музичке уметности у Београду. Arhivirano iz originala na datum 2017-06-08. Pristupljeno 3. 11. 2018. 

Vanjske veze uredi