Wikipedija

Istanbulska konvencija

(Preusmjereno sa stranice Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji)

Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji međunarodni je ugovor sastavljen pod okriljem Vijeća Europe koji je potpisan 11. svibnja 2011. u Istanbulu, zbog čega je poznat još i kao Istanbulska konvencija. Konvencija ima za cilj sprječavanje nasilja, zaštitu žrtava i "okončavanje nekažnjivosti počinitelja". Do siječnja 2018. godine potpisalo ju je 46 država te Europska unija. Turska je 12. ožujka 2012. postala prva država koja je ratificirala Konvenciju, a slijede Albanija, Andora, Austrija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Danska, Finska, Francuska, Monako, Crna Gora, Nizozemska, Norveška, Poljska, Rumunjska, Portugal, San Marino, Srbija, Slovenija, Španjolska te Švedska koje su to učinile od 2013. do 2017. godine. Konvencija je stupila na snagu 1. kolovoza 2014.[1]

Istanbulska konvencija
Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji
Istanbulska konvencija
  Stranke
  Potpisnice
Generalno
Depozitar Glavni tajnik Vijeća Europe
Jezici engleski i francuski
Potpisnica 46 (+ EU)
Ratifikatora 28
Potpisivanje 11. svibnja 2011.
Turska Istanbul, Turska
Ratifikacija 1. kolovoza 2014.
Stranke

Provedbu Konvencije nadzire neovisno tijelo stručnjaka nazvano GREVIO (eng. Group of Experts on Action against Violence against Women and Domestic Violence, hrv. Skupina stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji). GREVIO objavljuje izvješća u kojima ocjenjuje zakonodavne i druge mjere kojima potpisnice provode Konvenciju. Prema članku 66., GREVIO se sastoji od 10 do 15 članova, ovisno o broju potpisnica, a sami članovi moraju biti državljani neke države-potpisnice.[2][3]

U ime Republike Hrvatske, Konvencija je potpisana 22. siječnja 2013.,[4] no ista još uvijek nije ratificirana. Kao razlog se navode značajna financijska sredstva koja država potpisnica mora izdvojiti u svrhu primjene svih odredaba Konvencije. Premijer Andrej Plenković je 25. studenog 2016. izjavio da će “Vlada Republike Hrvatske, odnosno ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić, što skorije pokrenuti postupak ratifikacije Konvencije u Hrvatskom saboru”. Rasprava o Konvenciji održana je 22. ožujka 2018. godine na 86. sjednici Vlade Republike Hrvatske.[5] Konvencija je jednoglasno podržana, nakon čega Vlada upućuje prijedlog zakona o potvrđivanju Konvencije Hrvatskom saboru.[6] Vlada je u zakon o potvrđivanju Konvencije ugradila i prijedlog interpretativne izjave u kojoj se navodi da je Konvencija u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, ne sadrži tzv. rodnu ideologiju i da se prvenstveno odnosi na zaštitu žena.[7]

Tijekom iščekivanja na ratifikaciju Konvencije, u Republici Hrvatskoj su, a i u nekim drugim zemljama,[8] nastali društveni prijepori: gdje određeni dio javnosti - u prvom redu krugovi vezani uz Katoličku Crkvu - iznose kako je Istanbulska konvencija borbu za suzbijanje nasilja nad ženama bila iskorištena da pronese ideje i definicije koje ti krugovi etiketiraju kao tzv. “rodnu ideologiju“. Suprotno tome, dio javnosti negira takve optužbe ukazujući na to da i znanstvena zajednica razlikuje spol i rod.[9][10][11] Ističe se i da se pojam rodnog identiteta već javlja u hrvatskom zakonodavstvu, kao što je Zakon o suzbijanju diskriminacije.[12]

Povijest uredi

Vijeće Europe poduzelo je niz inicijativa za promicanje zaštite žena od nasilja od 1990-ih. Ove su inicijative između ostaloga rezultirale usvajanjem Preporuke Vijeća Europe Rec (2002)5 Odbora ministara državama članicama o zaštiti žena od nasilja 2002[13] i pokretanjem Europske kampanje za suzbijanje nasilja nad ženama, uključujući obiteljsko nasilje, između 2006 i 2008.[14] Parlamentarna skupština Vijeća Europe također je zauzela čvrst politički stav protiv svih oblika nasilja nad ženama. Usvojila je brojne rezolucije i preporuke koje pozivaju na zakonski obvezujuće standarde o sprečavanju, zaštiti protiv te kaznenom progonu najtežih i raširenih oblika rodno uvjetovanog nasilja.

Nacionalna izvješća, studije i ankete otkrile su veličinu problema u Europi. Kampanja je pokazala veliku varijaciju između Europskih država u njihovim odgovorima na nasilje nad ženama i nasilju u obitelji. Stoga se potreba za usklađivanjem pravnih standarda kako bi se osiguralo da žrtve imaju koristi od iste razine zaštite svugdje u Europi postala očita. Ministri pravosuđa država članica Vijeća Europe počeli su raspravljati o potrebi jačanja zaštite od nasilja u obitelji, posebice nasilja s intimnim partnerom.

Vijeće Europe odlučilo je da je potrebno postaviti sveobuhvatne standarde za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. U prosincu 2008. Odbor ministara osnovao je stručnu skupinu koja je bila ovlaštena pripremiti nacrt konvencije. Tijekom nešto više od dvije godine, ova skupina, nazvana CAHVIO (Ad Hoc Committee for preventing and combating violence against women and domestic violence iliti Ad Hoc Odbor za prevenciju i suzbijanje nasilja nad ženama i nasilju u obitelji), izradila je nacrt teksta konvencije.[15] U kasnijoj fazi izrade konvencije, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija, Rusija i Sveta Stolica predložile su nekoliko izmjena kako bi ograničile zahtjeve Konvencije. Amnesty International kritizirao je ove izmjene. Konačni nacrt konvencije izrađen je u prosincu 2010.[16]

Usvajanje, potpisivanje i ratifikacija uredi

Konvenciju je usvojio Odbor ministara Vijeća Europe 7. travnja 2011. Otvorena je za potpisivanje 11. svibnja 2011. povodom 121. zasjedanja Odbora ministara u Istanbulu. Konvencija je stupila na snagu nakon desete ratifikacije, od kojih je osam trebalo biti od strane država članica Vijeća Europe. Od prosinca 2015., konvenciju je potpisalo 39 država, nakon čega je uslijedila ratifikacija od strane osam država Vijeća Europe: Albanije, Austrije, Bosne i Hercegovine, Italije, Crne Gore, Portugala, Srbije i Turske. Kasnije te godine ratificirale su je Andora, Danska, Francuska, Malta, Monako, Španjolska i Švedska, 2015. Slovenija, Finska, Poljska i Nizozemska, 2016. San Marino, Belgija i Rumunjska, a do rujna 2017. Gruzija i Norveška. Države koje su ratificirale Konvenciju pravno su vezane njezinim odredbama nakon što ista stupi na snagu.

Glavne odredbe uredi

Istanbulska konvencija prvi je pravno obvezujući instrument koji "stvara sveobuhvatni pravni okvir i pristup borbi protiv nasilja nad ženama". Usmjerena je na sprečavanje nasilja u obitelji, zaštitu žrtava i procesuiranje optuženih prekršitelja. Konvencija označava nasilje nad ženama kao kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije (čl.3 (a)). Države potpisnice bi trebale primjeniti due diligence prilikom sprječavanja nasilja te kako bi zaštitile žrtve i kazneno gonile počinitelje (članak 5.). Konvencija također sadrži definiciju roda: u smislu Konvencije, rod je definiran u članku 3 (c) kao "društveno izgrađene uloge, ponašanja, aktivnosti i atributi koje određeno društvo smatra primjerenim za žene i muškarce". Nadalje, Konvencija uspostavlja niz kaznenih djela karakterističnih kao nasilje nad ženama. Države koje ratificiraju Konvenciju moraju kriminalizirati više prekršaja, uključujući: psihološko nasilje (članak 33.); uhođenje (članak 34); fizičko nasilje (čl.35); seksualno nasilje, uključujući i silovanje (odnosi se na sve oblike nesuglasnog seksualnog odnosa) (čl.36); prisilni brak (čl.37); žensko obrezivanje (čl.38); prisilni pobačaja i/ili sterilizaciju (čl.39). Konvencija navodi da seksualno uznemiravanje mora biti podvrgnuto "kaznenoj ili drugoj zakonskoj sankciji" (čl. 40). Konvencija također uključuje članak koji se odnosi na zločine počinjene u ime "časti" (čl. 42).[17]

Struktura uredi

Konvencija sadrži 81 članak odijeljen u 12 poglavlja. Njezina struktura slijedi strukturu najnovijih konvencija Vijeća Europe. Struktura se temelji na "četiri Ps": sprečavanju, zaštiti i podršci žrtvama, kaznenom prgonu prekršitelja i integriranim politikama. Svako područje predviđa niz specifičnih mjera. Konvencija također utvrđuje obveze vezane uz prikupljanje podataka i podupiranje istraživanja na području nasilja nad ženama (čl. 11).[18]

U Preambuli se poziva na Europsku konvenciju o ljudskim pravima, Europsku socijalnu povelju i Konvenciju o suzbijanju trgovanja ljudima, kao i na međunarodne ugovore o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda i Rimski statut Međunarodnoga kaznenog suda.

U članku 1., deklarira kao svrha Konvencije. U 5 točaka (a.-e.) se deklariraju različiti aspekti zaštite žena: sprječavanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, suzbijanje diskriminacije žena; izgradnja sustava mjera za zaštitu žrtava nasilja nad ženama i nasilja u obitelji; promicanje međunarodne suradnje radi suzbijanja nasilja nad ženama i nasilja uobitelji; te daljnja izgradnja institucija nadležnih za suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

U članku 2., ova Konvencija ukazuje na to da se odredbe primjenjuju u vrijeme mira, kao i tijekom oružanih sukoba u slučaju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Članak 3. Konvencije definira ključne pojmove:

  • nasilje nad ženama - predstavlja "kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije žena i podrazumijeva sve postupke na temelju spola koji dovode ili bi mogli dovesti do do tjelesne, seksualne, psihološke ili ekonomske štete ili patnje žene uključujući prijetnje takvim djelima, prisiljavanje ili samovoljno lišavanje slobode, bilo da se događa u javnom ili privatnom životu",
  • nasilje u obitelji - "sva djela tjelesnog, seksualnog, psihološkog ili gospodarskog nasilja koje se javljaju u obitelji, domaćinstvu ili između bivših ili sadašnjih supružnika ili partnera, bez obzira na to da li počinitelj dijeli prebivalište sa žrtvom ili ne",
  • rod - "društveno izgrađene uloge, ponašanja, aktivnosti i atributi koje određeno društvo smatra prikladnim za žene i muškarce",
  • rodno uvjetovano nasilje nad ženama - "nasilje koje je usmjereno protiv žene jer je žena ili koja nerazmjerno utječe na žene".

Člankom 4. zabranjuje se nekoliko vrsta diskriminacije: Primjena odredbi ove Konvencije od strane država potpisnica, posebice mjera zaštite prava žrtava, osigurana je bez diskriminacije na bilo kojem temelju, kao što su spol, rod, rasa, boja kože, jezik, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, udruživanje s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje, seksualne orijentacije, rodni identitet, dob, zdravstveno stanje, invalidnost, bračno stanje, status migranta ili izbjeglice ili drugi status.

Prijepori uredi

Konvencija na više mjesta koristi termin "rod", a u čl. 3. daje i definiciju tog termina, kao i definiciju termina "rodno uvjetovano nasilje nad ženama". U toč. 43. Pojašnjavajućeg izvješća se pojašnjava: "...priređivači Nacrta smatrali su da je važno definirati termin “rod”. U kontekstu ove Konvencije termin rod, temeljen na dvama spolovima, muškom i ženskom, pojašnjava da postoje i društveno konstruirane uloge, ponašanja, aktivnosti i atributi koje određeno društvo smatra primjerenim za žene i muškarce. Istraživanja su pokazala da određene uloge ili stereotipi proizvode neželjene ili štetne prakse i pridonose da se nasilje nad ženama smatra prihvatljivim. Kako bi se prevladale takve rodne uloge, članak 12 (1) uokviruje iskorjenjivanje predrasuda, običaja, tradicija i ostalih praksi koje se temelje na ideji inferiornosti žena ili na stereotipnim rodnim ulogama... Termin “rod” prema ovoj definiciji nije zamišljen kao zamjena za termine 'žena' i 'muškarac' koji se rabe u Konvenciji."[19]

Također se ukazuje da Konvencija o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji promovira i interesa i prava LGBT zajednice, što se iz redova te zajednice i potvrđuje.[20]

Neki kritičari u hrvatskom društvu - tipično povezani uz Katoličku Crkvu - nalaze da nisu svi stereotipi o ulogama dvaju spolova žena nužno loši i da ne proizvode sve kulturalno prihvaćene razlike u spolovima neželjene ili štetne prakse. Uz to ukazuju na povezanost korištenja termina "rod" s tzv. rodnom ideologijom (termin uvriježen u katoličkim krugovima, kojega feministice i LGBT aktivisti odbijaju prihvatiti), koju dio društva i Katolička Crkva u cjelini smatra posve neprihvatljivim pokušajem zadiranja u temeljnu antropološku zadanost ljudskog bića.[21] S druge strane, podržavatelji Konvencije ističu kako, prema znanstvenom poimanju, postoje razlike između biološkog spola i roda kakav je definiran u Konvenciji.[9][10][11]

Zbog razloga kakvoga kritičari Istanbulske konvencije iznose i u Hrvatskoj, pokrenula je vlada Poljske inicijativu za istup te zemlje iz Konvencije,[22] nakon čega je na europskoj razini organiziran napor da se odgovori poljsku vladu od takve ideje.[23]

Tim je povodom u prosincu 2017. godine Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izdalo Izjavu, u kojoj se iznosi za Konvenciju da je "glavni je cilj toga dokumenta zaštita žena i obitelji od nasilja, što nikome dobronamjernome ne može biti sporno. No, isto je tako razvidno da se dijelovi Konvencije temelje na rodnoj ideologiji, što za odgojno-obrazovni sustav Republike Hrvatske smatramo neprihvatljivim jer u nj ne treba unositi zasade bilo kakve partikularne ideologije, pa ni rodne."[24] Izjava je promptno i žestoko osuđena od strane, feminističkih, LGBT i ljevičarskih skupina, a HAZU se očitovao da mišljenje jednog Znanstvenog vijeća HAZU ne predstavlja službeno mišljenje čitave HAZU, jer se o njemu nije glasalo na razini čitave institucije.[25]

Početkom 2018. godine, vlasti Bugarske i Slovačke su izričito odbile ratificirati Istanbulsku konvenciju, zbog protivljenja definiranju "roda" u javnosti tih zemalja.[26]

Javno mnijenje uredi

Agencija Ipsos je u ime Vlade Republike Hrvatske provela anketu o javnom mnijenju građana Republike Hrvatske o Istanbulskoj konvenciji. Anketa je provedena na reprezentativnom uzorku od 604 punoljetna građana RH. Prema rezultatima ankete, 31,9% anketiranih u potpunosti podržava, a 34,1% uglavnom podržava Konvenciju. Nasuprot tome, 12,4% anketiranih uopće ju ne podržava, a 10,4% ju uglavnom ne podržava. Njih 11,1% nije sigurno. Nadalje, anketa je istražila i razinu informiranosti građana o Konvenciji. Prema rezultatima, 12,2% odgovorilo je da zna jako puno, 48,6% ih zna osnovne informacije, 35,8% je čulo za Konvenciju, a 3,3% nije čulo za nju ili ne zna o čemu se radi.[27][28][29]

Izvori uredi

  1. ↑ Chart of signatures and ratifications of Treaty 210 (engleski). Preuzeto 7. veljače 2018.
  2. ↑ Vlašić, Tatjana. Vodič kroz Istanbulsku: Što je zapravo Konvencija za zaštitu žena i kako je iznervirala hrvatske konzervativce. Preuzeto 17. ožujka 2018.
  3. ↑ About GREVIO – Group of Experts on Action against Violence against Women and Domestic Violence (engleski). Preuzeto 17. ožujka 2018.
  4. ↑ Statusni pregled Konvencije
  5. ↑ 86. sjednica Vlade Republike Hrvatske. Preuzeto 22. ožujka 2018.
  6. ↑ Rozita Vuković, Goran Penić, Kristina Turčin. VLADA USVOJILA ISTANBULSKU KONVENCIJU Ustavna stručnjakinja: 'Neće biti neočekivano ako Hrvatska zbog ove izjave bude snosila političke posljedice'. Preuzeto 22. ožujka 2018.
  7. ↑ Poznat sadržaj dodatne izjave o Istanbulskoj konvenciji: oni koji su dizali paniku napokon mogu odahnuti. Preuzeto 22. ožujka 2018.
  8. ↑ SNS will not support Istanbul Convention (engleski). The Slovak Spectator (13. spranj 2017). Preuzeto 31. prosinca 2017..
  9. ↑ 9,0 9,1 Oakley, Ann. Sex, Gender and Society (engleski) 115. Ashgate Publishing, Ltd.. Preuzeto 7. veljače 2018.
  10. ↑ 10,0 10,1 Udry, J. Richard (4. 11. 1994). „The Nature of Gender” (engleski). Demography 31 (4): 561. - 573. doi: 10.2307/2061790. Pristupljeno 7. 2. 2018. 
  11. ↑ 11,0 11,1 Haig, David (2004). „The Inexorable Rise of Gender and the Decline of Sex: Social Change in Academic Titles, 1945–2001” (engleski). Archives of Sexual Behavior 33 (2): 87. - 96. doi: 10.1023/B:ASEB.0000014323.56281.0d. Arhivirano iz originala na datum 2012-06-15. Pristupljeno 7. 2. 2018. 
  12. ↑ Vlašić, Tatjana. Žao nam je svih koji luduju oko Istanbulske, ali rodni identitet u našem je zakonu već 10 godina. Preuzeto 17. ožujka 2018.
  13. ↑ Recommendation Rec(2002)5 of the Committee of Ministers to member states on the protection of women against violence (engleski). Preuzeto 7. veljače 2018.
  14. ↑ CAMPAIGN TO COMBAT VIOLENCE AGAINST WOMEN, INCLUDING DOMESTIC VIOLENCE (2006-2008) (engleski). Preuzeto 7. veljače 2018.
  15. ↑ https://rm.coe.int/16805cd855
  16. ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2012-10-06. Pristupljeno 2018-03-27. 
  17. ↑ https://ravnopravnost.gov.hr/UserDocsImages/arhiva/images/pdf/Publikacija%20Konvencija%20Vije%C4%87a%20Europe%20o%20spre%C4%8Davanju%20i%20borbi%20protiv%20nasilja%20nad%20%C5%BEenama%20i%20nasilja%20u%20obitelji.pdf
  18. ↑ https://rm.coe.int/16805938a8
  19. ↑ Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, prijevod kod Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, s Pojašnjavajućim izvješćem, Zagreb, 2013., pristupljeno 30. prosinca 2017.
  20. ↑ Protection of Trans People under the Istanbul Convention (engleski). TGEU - Transgender Europe https://tgeu.org/about/+(31. prosinca 2017.). Archived from the original on 2018-02-05. Preuzeto 31. prosinca 2017..
  21. ↑ HRVATSKI BISKUPI PROTIV ISTANBULSKE KONVENCIJE 'Plemenito je braniti žene od nasilja, ali neprihvatljiva je kolonizacija koja zadire u naš identitet'author=HINA. Jutarnji list (14. listopada 2017.). Preuzeto 29. prosinca 2017..
  22. ↑ Anna Toporowska (7. veljače 2017.). The Istanbul Convention in Poland (engleski). Central EU Law Blog. Archived from the original on 2018-01-01. Preuzeto 31. prosinca 2017..
  23. ↑ Maja OREL SCHWARZ (14. prosinca 2016.). Call on the Polish government to reconsider its intention to withdraw from the Istanbul Convention (izvješće o aktivnostima zastupnika u Europskom parlamentu) (engleski).
  24. ↑ Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (28. prosinca 2017.). HAZU: Rodna ideologija u Istanbulskoj konvenciji neprihvatljiva za odgojno-obrazovni sustav (cjeloviti tekst Izjave). Narod.hr. Preuzeto 29. prosinca 2017..
  25. ↑ Na Izjavu Znanstvenog vijeća HAZU-a uslijedile brojne reakcije. HRT (28. prosinca 2017.). Archived from the original on 2017-12-29. Preuzeto 29. prosinca 2017..
  26. ↑ Georgi Gotev (23. veljače 2018.). After Bulgaria, Slovakia too fails to ratify the Istanbul Convention (engleski). 6. ožujka 2018..
  27. ↑ Vlada naručila istraživanje o Istanbulskoj konvenciji: Evo rezultata. Preuzeto 24. ožujka 2018.
  28. ↑ Vlada jednoglasno usvojila Istanbulsku konvenciju, uputila je u Sabor s ogradom. Preuzeto 24. ožujka 2018.
  29. ↑ Vlašić, Tatjana. Vlada je naručila i anketu o Istanbulskoj; 66 posto podržava ratifikaciju. Preuzeto 24. ožujka 2018.

Vanjske veze uredi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Istanbulska_konvencija&oldid=41865395