Konstruktivistička arhitektura

Za ostale upotrebe, v. Konstruktivizam.

Konstruktivizam je pravac u savremenoj umetnosti koji se razvija posle Prvog svetskog rata u arhitekturi se stavlja akcenat na funkcionalizam konstrukcije i naglasak na izražanju konstruktivnih elemenata i estetsko uobličavanje novih materijala ; stakla, armiranog betona i čeličnih konstrukcija i savremene tehnike gradnje. Prvo konstruktivističko delo smatra se nerealizovani projekat Vladimira Tatljina za spomenik III internacionali iz 1919.1920. godine.[1]

Model Tatljinove kule-spomenika za III internacionalu, 1919.

Karakteristike i razvoj konstruktivizma uredi

Kako nemačku tako i holandsku arhitekturu posle 1910. godine karakteriče obrazovanje grupa koje se mogu smatrati ekspresionističke i konstruktivističke i koje su se pozivale na Frenk Lojd Rajta. Konstruktivizam kao pokret prvo se razvija u Evropi u prvom redu u Sovijetskom Savezu, Holandiji, Nemačkoj, Francuskoj u Velikoj Britaniji se razvijao oko 1930. godine a u SAD od polovine 20.- tih godina (Rihard Neutra , Frenk Lojd Rajt i drugi). U Holandiji je nastala grupa De Stijl od 1917. godine u koju spadaju Teo van Dusbrih čije su teoretske postavke bile veoma plodne i Ludvig Mis van der Roe i drugi.

Ruski konstruktivizam je imao uticaj na arhitekturu celoga sveta i spada u avangardnu umetnost. Ruske arhitekte su se trudili da izbrišu granice između gradova i sela i projaktovali su zgrade sa mnogim komunalnim službama, koje bi oslobodile žene od kućnog rada, obrazovale i vaspitavale omladinu, gradili komune sa mnogim službama, grupnom ishranom, kulturnim životom i drugo.[1]

Ove predstave konstruktivista nisu u potpunosti bile realizovane. Obnova Sovjetskog Saveza sprovodila se sa konstruktivističkog stanovišta a ne sa pozicija koje su bile preživljene i kreativni umetnici su se okupili na vodećim mestima koja su uticala na razvoj arhitektonske misli. Na ključnim mestima su bili Kazimir Maljevič, Vladimir Tatljin, El Lisicki i vršili su plodan uticaj na opštu situaciju. U Rusiju su stizali i svetski poznati arhitekti te je i Le Korbizije učestvovao na jednom konkursu na koji je bio pozvan od ruske vlade 1928. godine.[2]

No njegov projekat iako je bio napredan nije bio odabran na konkursu. Već tada se pojavljuje težnja da se radi u duhu nacionalnih tradicija što dovodi da sve strane arhitektie napuštaju Rusiju a domaće arhitekte primorane su da radu u stilu nacionalnih tradicija u arhitekturi što dovodi kasnije do stvaranja socijalističkog realizma koji je dugo trajao u Rusiji i sve do savremenih arhitektonskih stremljenja u svetu.[2]

Izabrani predstavnici u konstruktivizmu uredi

Galerija uredi

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 Prehledny kulturni slovnik Mlada Fronta, Praha 1964.
  2. 2,0 2,1 Savremena arhitektura, Udo Kulterman Novi Sad 1971.

Literatura uredi

  1. H,W. Janson, Istorija umetnosti, Beograd 1962.
  2. Đina Piskel, Opšta istorija umetnosti, Beograd 1972.
  3. Prehledný kulturní slovnik Mladá Fronta, Praha 1964.
  4. Přiručni slovnik nauční ČS Akadémia vied, Praha 1966.
  5. Udo Kuterman, Savremena arhitektura, Novi Sad 1971.
  6. Hledani tvarú, Igor Zhor, Praha 1967.

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi