Kokošine (lat. Megapodiidae) su porodica ptica iz reda kokoški koja se sastoji od sedam rodova i više od dvadeset vrsta. To su zdepaste ptice srednje veličine i nalik na kokoš, s malenom glavom i velikim stopalima. Njihovo ime Megapodiidae doslovno znači veliko stopalo (grč. mega = velik, poda = stopalo) i odnosi se na teške noge i stopala tipična za kopnene ptice. Većina vrsta živi u šumovitim staništa, a i većina ih je smeđeg ili crnog perja. Izležene ptice su potrkušci, izlegnu se otvorenih očiju, s tjelesnom koordinacijom i snagom. Također imaju potpuno razvijeno perje te mogu trčati i loviti plijen. Kod nekih vrsta čak i mogu letjeti isti dan kad se izlegnu[1] .

Kokošine
Alectura lathami
Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Galliformes
Porodica: Megapodiidae
Lesson, 1831.

Razmnožavanje uredi

 
Alectura lathami na svom nasipu

Kokošine ne inkubiraju jaja svojom tjelesnom toplinom kao ostale ptice, nego ih zakopaju. Njihova jaja su jedinstvena što imaju veliko žumance, koje zauzima 50-70% težine jajeta[2]. Najbolje su poznate po tome što grade gnijezda u obliku nasipa od istrunule vegetacije, a mužjak dodaje ili sklanja otpad, te tako regulira unutrašnju toplinu. Međutim, neke vrste na drukčiji način zakopaju jaja: postoje one koje koriste geotermalnu energiju, i druge, koje se oslanjaju na toplinu suncem ugrijanog pijeska. Neke se vrste čak oslanjaju na način inkubacije ovisan o vanjskom okolišu[3].

Mladi kad se izlegnu nemaju jajni zub: koriste svoje snažne kandže da se izlegnu iz jajeta. Zatim prokopaju tunel do površine nasipa, ležanjem na leđima te grebanjem u pijesak i biljne tvari. Potrkušci su, izlegnu se iz jajeta s potpuno razvijenim perjem, te su odmah aktivni. Već dobivaju i sposobnost letenja, te mogu živjeti samostalno, bez pomoći roditelja[2].

Rasprostranjenost uredi

Kokošine žive u širim australazijskim područjima, uključujući otoke zapadnog Pacifika, Australiju, Novu Gvineju, te indonezijske otoke na istoku Wallaceove linije, ali također i u Andamanima i Nikobarima u Bengalskom zaljevu. Rasprostranjenost porodice smanjena je na području Pacifika s dolaskom čovjeka, te je na brojnim otočnim skupinama, kao što su Fidži, Tonga i Nova Kaledonija regionalno izumrlo većina ili sve vrste porodice[3].

Izvori uredi

  1. Starck, J.M., Ricklefs, R.E.(1998) "Avian Growth and Development. Evolution within the altricial precocial spectrum." Oxford University Press, New York, 1998.
  2. 2,0 2,1 Starck, JM & SUtter E (2000) Patterns of growth and heterochrony in moundbuilders (MEgapodiidae) and fowl (Phasianidae). J. Avian Biol. 31:527-547
  3. 3,0 3,1 Steadman D, (2006). Extinction and Biogeography in Tropical Pacific Birds, University of Chicago Press. ISBN 978-0-226-77142-7

Vanjske poveznice uredi