Otvori glavni meni

Kobaška kapetanija je bila kapetanija u sastavu Bosanskog pašaluka na teritoriji manjih dijelova Banjolučkog i Jajačkog kadiluka sa sjedištem u Bosanskom Kobašu na desnoj obali Save[1], a za vrijeme Austrijske vladavine (1718–1739) u Kotorgradu (naselje Kotor današnjeg Kotor-Varoša).[2] Osnovana je poslije Karlovačkog mira, a prije 1716. godine[3][4], kada je izbio Austrijsko-turski rat, i spominje se prvi put 1723/24. godine (1136. po Hidžri).[1] Kapetanija je obuhvaćala dva grada Kobaš i Kotor u kojima je držala i dizdare.[5]

PozadinaUredi

Uvjeti za formiranje ove kapetanije su stvoreni 1535. godine,[6] kada su Osmanlije definitivno zauzeli Kobaš od slavonskih plemića Berislavića.[1] Poslije osvajanja je Gazi Husrev-beg sagradio gradić i u njega stavio posadu,[1] a priključen je Bosanskom sandžaku i nešto kasnije novostvorenom Kobaškom kadiluku kojem je Kobaš postao sjedište.[6] Zbog širenja granica Bosanskog pašaluka prema sjeveru u sklopu Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata je grad izgubio svoje značenje i bio već oko 1626. godine zapušten, a u njegovoj blizini bilo je oko 100 kuća s jednim agom.[1] Nakon Velikog turskog rata (1683–1699) su bosanske posjede u Slavoniji sa Karlovačkim mirom prešle u ruke Habsburške monarhije i s tim je Kobaš opet postao granični grad i Bosanski pašaluk najsjevernozapadnija provincija Osmanlijskog carstva. Zbog tog novog položaja je bilo potrebno utvrditi stari grad i opet postaviti stalnu posadu i s tim je osnovana Kobaška kapetanija.[3]

Kobaška kapetanijaUredi

Godine 1718. je poslije Austrijsko-turskog rata (1716–1718) potpisan Požarevački mir i s tim je Kobaš pripao Habsburškoj monarhiji i sjedište kapetanije je premješteno u tvrđavu Kotor.[1] Prvi poznati Kobaški kapetan bio je Mustafa-kapetan koji se spominje od 1723. do 1744. godine. Za vrijeme njegove vlast je potpisan Beogradski mir 1739. i Kobaš oslobođen, a sjedište opet vraćeno u stari grad. Sljedeći poznati kapetan bio je Ahmed-aga koji se jednom 1777. godine spominje. Mustafa-aga je sljedeći kapetan koji se prvi put 27. februar 1788. godine spominje, a za vrijeme Dubičkog rata (1788–1791) se njegov brat Avdaga spominje kao zamjenik.[2] Avdagi je 1788. poslata bujruldija bosanskog vezira Bećir-paša Egribuzli (1787–1789) da podjeli onih 1000 nefera (obični vojnici)[7] što stoje pod zapovjedništvom Kobaškog kapetana, tako da 500 čuva sela i gradove, 250 da dade Hadži-Zulfikaru koji čuva obalu Save, a ostatak od 250 odmah opremi u bosansku vojsku pod zapovjedništvom kotorskog age Saliha. Trećeg marta 1789. godine spominje se kao kapetan u Kobašu Ali-beg, koji je poslat od strane istog vezira za Beograd da zajedno krenu prema Vidinu. Već u augustu iste godine se vojska vraća kući i Ali-beg navrati u Sarajevo kod poznatog age Hadži Bešlije gdje je u njegovom konaku nešto prije 30. septembra umro i to bez da djecu iza sebe ostavi.[8] Njegov nasljednik bio je Ahmed-kapetan do iza 1815. godine.[5] Kapetanija je kao i svi ostale kapetanije ukinuta 1835. godine.[9] Na mezarju Hudar-efendijne džamije u Kobašu su vjerovatno sahraneni potomci Kobaških kapetana.[10]

ReferenceUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela I. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 151. 
  2. 2,0 2,1 Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela I. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 152. 
  3. 3,0 3,1 Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela I. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 29–30. 
  4. Kobaš se nalazio poslije 1718. godine u rukama Habsburške monarhije, a kapetanija je sigurno osnovana u Kobašu, jer se ime kapetanija nikad nije mijenjalo i uvijek sadržalo prvo mjesto osnivanja kapetanije. Iz toga možemo zaključiti da je osnovana prije 1718. godine i vjerovatno prije početka rata 1716. godine, kako to i Kreševljaković pretpostavlja.
  5. 5,0 5,1 Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela I. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 154. 
  6. 6,0 6,1 Šabanović, Hazim (1982). Bosanski pašaluk. Postanak i upravna podjela. Sarajevo: Svjetlost. str. 177. 
  7. Brozović Rončević, dr. sc. Dunja (2013). Od indoeuropeistike do kroatistike: zbornik u čast Daliboru Brozoviću. Zagreb: HAZU. str. 71. 
  8. Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela I. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 153. 
  9. Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela I. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 75. 
  10. Neke nišane nose natpis sa prezimenom Kapetanović, ali nalazimo i na samu titulu Kobaškog kapetana: Mustafa, sin Seida, sin kobaškog kapetana. "Historijsko područje – Harem Kobaške (Hudar-efendije) džamije u (Bosanskom) Kobašu". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2414. pristupljeno 6. 4. 2016.