Isus i preljubnica

(Preusmjereno sa stranice Ko je bez greha, neka prvi baci kamen)

Priča o Isusu i grešnici je jedna od najpoznatijih biblijskih priča o Isusu.[1] Govori o ženi uhvaćenoj u preljubi, koju su izveli na kamenovanje, ali ju je Isus spasao.

Henryk Siemiradzki, Christ and Sinner, 1875.

Pouka ove parabole je da ne treba biti brz u osuđivanju, jer niko od nas nije bez greha, već treba pokazivati milost.

U priči se nalazi čuvena Isusova izreka: "Ko je bez greha, neka prvi baci kamen." Priča se nalazi samo u nekim rukopisima Evanđelja po Jovanu.

Priča uredi

Evanđelje po Jovanu u 8. poglavlju prenosi sledeću priču:

Isus ode na Maslinsku goru. A ujutro dođe opet u hram, i sav je narod dolazio k njemu, a on sede i učaše ih. Tada književnici i fariseji dovedoše jednu ženu, uhvaćenu u preljubi, pa je postaviše u sredinu i rekoše mu: "Učitelju, ova žena je uhvaćena baš kad je činila preljubu. A Mojsije nam je u zakonu naredio da takve žene kamenjem ubijamo; šta ti kažeš na to?" Ovo pak rekoše kušajući ga, da bi imali za šta da ga optuže. No Isus se saže dole i pisaše prstom po zemlji. Ali kako su ga i dalje pitali, ispravi se i reče im: "Ko je od vas bezgrešan - neka prvi baci kamen na nju". I opet se saže te pisaše po zemlji. A oni čuvši to izlažahu jedan po jedan, počevši od najstarijih do poslednjih; tako osta sam Isus i žena stojeći na sredini. Isus se tada ispravi i reče joj: "Ženo, gde su? Nijedan te ne osudi?" Ona reče: "Niko, Gospode". Na to joj Isus reče: "Ne osuđujem te ni ja; idi i od sada više ne greši".

Tekstualna kritika uredi

 
Jovan 7:52–8:12 u Vatikanskom kodeksu (oko 350.): linije 1&2 se završavaju 7:52; linije 3&4 počinju 8:12.

Uprkos popularnosti ove priče, ona se uopšte ne nalazi u najstarijim i najboljim rukopisima Evanđelja po Jovanu; stil kojim je ona pisana se veoma razlikuje od stila ostatka Evanđelja; i u njoj se nalazi veliki broj reči i fraza kojih inače u tom evanđelju nema. Na osnovu toga proučavaoci zaključuju da taj odeljak nije izvorno pripadao Ivanovom evanđelju.[1]

Najveći broj naučnika misli da ova priča potiče iz usmenog predanja o Isusu, te je u određenom momentu dodata na margini rukopisa. Nakon toga je neki pisar belešku sa margine dodao nakon priče koja se završava u Evanđelju po Jovanu 7:52. Vredno je zapaziti da su drugi pisari ubacili tu priču na raznim mestima u Novom zavetu - na primer, neki od njih nakon stiha 21:25 u Evandelju po Jovanu, a drugi čak nakon stiha 21:38 u Evanđelju po Luki.[1]

Priču o ženi uhvaćenoj u preljubi je dospela u savremena izdanja Biblije tako što se našla u rukopisu koji je Erazmo koristio za svoj editio princeps.[1]

Izvori uredi

Vidi još uredi