Klosterneuburg (samostan)

Samostan Klosterneuburg (njemački Stift Klosterneuburg) je augustinski samostan u austrijskom gradu Klosterneuburgu u Saveznoj zemlji Donja Austrija.

Samostan Klosterneuburg
{{{opis_slike}}}
Lokacija Klosterneuburg,  Austrija
Koordinate 48°18′26″N 16°19′33″E / 48.30722°N 16.32583°E / 48.30722; 16.32583
Godine izgradnje 11. - 19. vijek
Religija katoličanstvo
Arhitektonski stil romanika, gotika, barok
Materijal cigla, kamen

Historija uredi

Taj samostan koji je prvi put dokumentiran 1108, osnovao je markgrof Leopold III. On je 1133. darovan augustincima. To je impresivni kompleks koji se sastoji od samostanskih zgrada i crkve Marijinog rođenja (Maria Geburt) podignute između 1114. - 1136. To je orginalno bila romanička trobrodna bazilika sa transeptom. Kasnije je restaurirana u gotičkom stilu, zapadna fasada dovršena je tek 1592 u kasnogotičkom stilu.[1]

Za baroka joj je potpuno izmenjen enterijer freskama Johanna Michaela Rottmayra i štukaturama Santina Bussija (1680. - 1723), i restauracijim kora između 1723. i 1730.[1] Fasade je obnovio arhitekt Friedrich von Schmidt u 19. vijeku u neogotičkom stlu, on je dogradio i zapadne zvonike.[1]

Od srednjovjekovnog samostana ostali su očuvani samo dijelovi, to su gotički klaustar (13. / 14. vijek), nekadašnji kapitelij sa gotičkim prozorima (13. - 15. vijek) i kapela Freisinger (ili Wehinger) iz 1394., restaurirana između 1869. - 1881.[1]

Početkom 17. vijeka habsburgški vladari počeli su preuređivati samostan u baroknom stilu. Prve nacrte za proširenje napravio je Jakob Prandtauer 1706. Njegov rad nastavio je od 1730. Donato Felice d'Allio po narudžbi cara Karla VI, koji je od Klosterneuburga htio je napraviti svoju službenu rezidenciju (austrijski Escorial), ali njegov projekt je ostao nerealiziran, iako je u više navrata prekrajan i pojedostavljivan.[1]

U samostanskoj riznici čuvaju se nadvojvodske krune (erzherzogshut) austrijskih vladara.[1]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Klosterneuburg (engleski). Austria-Forum. Pristupljeno 12. 03. 2016. 

Vanjske veze uredi