Klaudije Pompejan
Tiberije Klaudije Pompejan (Tiberius Claudius Pompeianus, cca. 125 - iza 193) bio je rimski vojskovođa i političar, poznat po tome što je u Godini pet careva dva puta odbio ponuđenu carsku krunu.
Bio je relativno skromnog porijekla - otac Tiberije Klaudije Kvincijan mu je bio vitez rodom iz Sirije. Ušao je u službu rimskog cara Marka Aurelija, prvo kao rimski konzul, a potom i kao komandant u markomanskim ratovima. U to vrijeme je postao blizak prijatelj vojskovođe Pertinaksa. Nakon smrti Aurelijevog suvladara Lucija Vera, car je dao njegovu udovicu i svoju kćer Lucilu udati za Klaudija Pompejana. S njom je imao sina po imenu Pompejan.
Nakon što je 180. na vlast došao Aurelijev sin Komod, Lucila je počela kovati zavjeru za njegovo ubistvo,a u kojoj je glavnu ulogu trebao imati Klaudijev nećak po imenu Kvincijan. Oko godine 182/183. je plan propao jer je Kvincijan prerano izvadio bodež, omogućivši Komodovim tjelohraniteljima da reagiraju. Komod je nakon toga razbio zavjeru, uhapsio i kasnije pogubio Lucilu; Klaudiju i njegovom sinu je, međutim, pošteđen život. Antički izvori sugeriraju da Klaudije cara u svoju nedužnost uspio uvjeriti navodeći svoju poodmaklu životnu dob, bolest i poteškoće sa vidom, zbog kojih navodno nije mogao sudjelovati u zavjeri. Nakon toga je napustio Rim i sve do Komodove smrti ostao izvan javnog života.
Kada je početkom 193. Komod ubijen, Klaudije se smjesta vratio u Rim i zauzeo staro mjesto u Senatu, aktivno sudjelujući u raspravama i pokazujući dobro zdravlje. Pertinaks je svom prijatelju, koji je bio rodbinski povezan s ubijenim carem, ponudio mjesto njegovog nasljednika, ali je Klaudije to odbio. Samo nekoliko mjeseci kasnije, Pertinaks je ubijen u pretorijanskoj pobuni. Novim carem je postao Didije Julijan, osvojivši prijestolje na dražbi organiziranoj od pobunjenika. Kada je Didije ubrzo shvatio kako gubi autoritet i vlast, u očaju je ponudio Klaudiju da postane njegov su-vladar. Klaudije je to odbio te tako preživio uspon novog cara Septimija Severa nekoliko mjeseci kasnije, koji je Didija dao pogubiti.
Izvori uredi
- Christian Settipani. Continuité gentilice et continuité sénatoriale dans les familles sénatoriales romaines à l'époque impériale (Christian Settipani)|Continuité gentilice et continuité sénatoriale dans les familles sénatoriales romaines à l'époque impériale', 2000