Kladogeneza (grč. κλαδος, klados — grana, grč. Γένεσις, genesis — postanak) je oblik/način evolucionog granjenja, pri kome grane nastaju adaptivnom radijacijom i svaka čini novu kladu. Ovakav vid granjanja se najčešće dešava kad se populacije nađu u novim, obično udaljenim staništima, ili kada se uprazne ekološke niše u ekosistemima. Danas postoji nekoliko matematičkih modela koji detaljnije objašnjavaju različite procese kaldogeneze[1].

Termin kladogeneza je u nauku oveo Renš 1947. godine. Ponekad se termin koristi kao sinonim za postanak vrsta (specijacijuu užem smislu reči), što nije pravilna upotreba termina - kladogeneze obuhvata svako povećanje različitosti između populacijama u toku evolucione istorije. Kladogenezi se suprotnom pojavom može smatrati anageneza.

Primer kladogenoze uredi

 
Havajski arhipelag

Često pominjam primer kladogeneze je nastavak flore i faune havajskog arhipelega, koji su organizmi naselili postepeno, putujući putem okeanskih struja ili vjetrom. Kolonizacija je trajala naporedo sa nastankom ovih ostrva. Naseljavanjem praznih staništa (budućih ekosistema), većina koloniza populacija je evoluciono divegrirala od inicijalnih (predačkih) populacija — što je događaj kladogenoze. Veliki procenet havajske flore i faune, poput rodova havajskih nana[2], je stoga endemičan — sa arealom koji obuhvata samo jedno ili nekoliko havajskih ostrva.

Reference uredi

  1. David M. Raup (1985) Mathematical Models of Cladogenesis. Paleobiology, Vol. 11, No. 1, pp. 42-52
  2. Charlotte Lindqvist, Timothy J Motley, John J Jeffrey, Victor A Albert (2003) Cladogenesis and reticulation in the Hawaiian endemic mints (Lamiaceae) Cladistics 19 (6), 480–495. doi:10.1111/j.1096-0031.2003.tb00384.x

Izvori uredi


Šablon:Populacijska genetika