Kijūrō Shidehara
- Ovo je japansko ime; porodično ime je Shidehara.
Baron Kijūrō Shidehara (幣原 喜重郎 Shidehara Kijūrō?, 13. septembar 1872 – 10. mart 1951) bio je japanski diplomat i liberalni političar, koji je u dva navrata - 1931. te od 1945. do 1946. godine - služio kao premijer Japana, postavši jedina ličnost koja je na toj dužnosti bila prije i poslije Drugog svjetskog rata.
Kijūrō Shidehara | |
---|---|
幣原 喜重郎 | |
31. premijer Japana | |
Na položaju 9. oktobar 1945 – 22. maj 1946 | |
Monarh | Shōwa |
Guverner | Douglas MacArthur |
Prethodi | Naruhiko Higashikuni |
Slijedi | Shigeru Yoshida |
Na položaju 14. novembar 1930 – 10. mart 1931 v.d. | |
Monarh | Shōwa |
Prethodi | Osachi Hamaguchi |
Slijedi | Osachi Hamaguchi |
Lični detalji | |
Rođenje | Kadoma, Japan | 13. 9. 1872.
Smrt | 10. 3. 1951. (dob: 78) Tokyo, Japan |
Politička stranka | nezavisni |
Alma mater | Tokijski carski univerzitet |
Kijuro Shidehara je karijeru započeo nakon diplome na Tokijskom carskom univerzitetu, gdje mu je profesor bio ugledni pravnik Hozumi Nobushige. Priključio se Ministarstvu vanjskih poslova, te je obavljao diplomatske dužnosti u Londonu, Antwerpenu i Washingtonu prije nego što je postao japanski ambasador u Nizozemskoj. Godine 1919. je imenovan za ambasadora u SAD, te se istakao prilikom Washingtonske pomorske konferencije.
Godine 1924. je imenovan za ministra vanjskih poslova u vladi Katoa Takaakija, a koji će imati i u kasnijim vladama Wakatskukija Reijira i Oscahija Hamaguchija. Istekao se kao vatreni zagovornik razoružanja i Lige naroda, te je inzistirao da Japan održi dobre odnose sa Velikom Britanijom i SAD. No, sa druge strane se od ostatka japanske političke elite isticao i blagonaklonošću prema Kini, pa čak i stao na njenu stranu u sporovima sa zapadnim državama. To je posebno došlo do izražaja kod Nankinškog incidenta 1927. godine, kada se odbio priključiti zapadnim državama u kratkotrajnoj vojnoj intervenciji protiv nacionalističkih revolucionara koji su tada preuzimali vlast nad zemljom. Njegov pacifistički kurs se, međutim, sudario sa nacionalističkom desnicom, posebno jakom u vojnim krugovima. Njima nije bio u stanju nametnuti autoritet ni kada je 1930. nakratko preuzeo premijersku dužnost nakon ranjavanja Osachija Hamaguchija. Mukdenski incident i invazija Mandžurije, koju je vojska bila izvela manje-više na svoju ruku, su natjerali Shideharu da iste godine podnese ostavku i umjesto toga sjedi u gornjem domu Parlamenta.
Shidehara je bio na margini japanske politike sve do završetka Drugog svjetskog rata. Njegovi pacifistički, a prije svega pro-američki stavovi, su pak bili najvažniji razlog zašto je uz blagoslov američkih okupacijskih vlasti imenovale za drugog poratnog premijera u jesen 1945. godine. Na tom se mjestu Shidehara istakao kao jedan od autora modernog japanskog ustava, pri čemu je posebno inzistirao na čl. 9 koji je izričito rat kao sredstvo rješavanja sporova. Shidehara je, međutim, zbog svoje ekonomske politike postao nepopularan, prije svega u ljevičarskim krugovima. Nakon prvih poratnih izbora je njegova vlada podnijela ostavku, a on mjesto prepustio Shigeruu Yoshidi. Priključio se Liberalnoj stranci i pred smrt nakratko sudjelovao u koalicijskoj vladi sa socijalistima.