Wikipedija

Kozarac (Čeminac)

(Preusmjereno sa stranice Keskend)
Ovo je članak o baranjskom naselju. Za srodna značenja, vidi Kozarac (razvrstavanje).

Kozarac (mađarski Keskend [ˈkɛʃkɛnd]), naselje u Općini Čeminac (Osječko-baranjska županija).

Kozarac
Kozarac na mapi Hrvatske
Kozarac
Kozarac
class=notpageimage|
Kozarac na karti Hrvatske
Regija Baranja
Županija Osječko-baranjska
Općina/Grad Čeminac
Mikroregija Baranjska nizina
Najbliži (veći) grad Beli Manastir
Površina 9,96 km²
Nadmorska visina 90 m
Geografske koordinate
 - z. š. 45.719 N
 - z. d. 18.676 E
Stanovništvo - - - - - - -(2001 / 2011 / 2021)
 - Ukupno 789
 - Gustoća 79 st./km²
 - Broj domaćinstava 239
Pošta 31325 Čeminac
Pozivni broj +385(0)31
Autooznaka BM

Geografski položaj uredi

Kozarac je smješten u južnom dijelu Baranje, u mikroregiji Baranjske nizine Istočnohrvatske ravnice. Udaljen je 4 km sjeverno od općinskog sjedišta Čeminca i 10 km jugoistočno od Belog Manastira. Leži na nadmorskoj visini od 90 m. Nalazi se državnoj cesti D7 (granični prijelaz Duboševica prema Mađarskoj - Kneževo - Branjin Vrh - Beli Manastir - Kozarac - Čeminac - Švajcarnica - Darda - Bilje - Osijek - Đakovo - granični prijelaz Slavonski Šamac prema BiH).

Autobusnim vezama povezan je s Belim Manastirom, Osijekom i Zagrebom.

Stanovništvo uredi

Do kraja Drugog svjetskog rata u Kozarcu su većinom živjeli Nijemci katoličke vjere, a 1946. godine doselili su se Međimurci.

Grafikon kretanje broja stanovnika Kozarca od 1857-2001.


Broj stanovnika kretao se ovako: 437 (1857), 436 (1869, 501 (1880), 523 (1890), 547 (1900), 638 (1910), 592 (1921), 655 (1931), 705 (1948), 660 (1953), 784 (1961), 692 (1971), 684 (1981), 933 (1991), 789 (2001), 722 (2011)..

Narodnosni sastav stanovništva Kozarca (1991. godine):

Prema popisu iz 2011. godine stanovništvo je uglavnom hrvatsko (94%), te srpsko (3%).

Prezimena stanovnika uredi

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine 20 najčešćih prezimena u Kozarcu su:

  • Novak, Furdi, Kerovec, Tkalec, Brumen, Zadravec, Habuš, Mihaljec, Šekutor, Horvat, Palfi, Slamek, Vida, Antolić, Kovač, Mustak, Tomić, Đurkin, Baksa, Piknjač

a nekad su najčešća prezimena bila:

  • Novak, Kerovec, Tkalec, Brumen, Kedmenec, Mihaljec, Palfi, Šekutor, Horvat, Marodi, Sokač, Zadravec, Baranašić, Bartolić, Cerković, Furdi, Kamenar, Kovač, Mihalec, Mijaković [1]

Historija uredi

Kozarac (Keskend, Geisdorf) ima kratku, ali burnu historiju. U nepunih 300 godina postojanja selo je bilo dva puta temeljito opljačkano i nekoliko mu je puta potpuno izmijenjena nacionalna struktura stanovništva.

Osnutak sela uredi

 
Crkva svetog Emerika u Kozarcu

Naselje osnivaju oko 1720. godine Nijemci-katolici (tzv. podunavski Švabe - Donauschwaben), koje naseljava tadašnji vlasnik i osnivač Beljskog vlastelinstva princ Eugen Savojski s područja Bavarske i Schwarzwalda. Doseljenici krče gustu šumu kojom je tada bio pokriven veći dio središnje Baranje i stvaraju poljoprivredno zemljište. (U vrijeme turske vladavine u Baranji 1526-1687. kroz to područje prolazi glavna turska vojna cesta Carigrad-Beč pa se starosjedilačko, većinom mađarsko stanovništvo sklanja u sigurnije zabačenije krajeve uz Dravu i Dunav: Kopačevo, Lug, Vardarac, Suzu, Zmajevac, a središnji dio Baranje ostaje zapušten i slabo naseljen.)

Tokom XIX. stoljeća Kozarac se ekonomski razvija, 1811. godine gradi se crkva sv. Emerika, a 1907. u mjestu se osniva i poštanski ured.

Stvaranje Jugoslavije uredi

Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine Kozarac, kao i cijela južna Baranja, ulazi u sastav Kraljevine SHS (kasnije nazvane Kraljevina Jugoslavija) pa u selu dolazi i do značajnijih promjena. (Usporedi: Agrarna reforma)

Jugoslavenske vlasti 1922. godine mijenjaju dotadašnji službeni naziv mjesta - Keskend (čit. Keškend) u Kozarac. Iste 1922. godine na tadašnje rubne dijelove naselja (današnja Ulica Ante Starčevića) doseljavaju se pravoslavne (srpske) porodice (tzv. solunaši) s područja Gorskoga kotara (okolica Ogulina) pogrešno nazvani Ličanima, po kojima se i danas ta ulica naziva "Ličkom ulicom" ili "Likom". Godine 1928. "Ličani" osnivaju pravoslavno groblje u Kozarcu. Doseljenim porodicama zemljište nije poklonjeno, nego su ga one otplatile.

Nakon Drugog svjetskog rata uredi

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, 1945. njemačko stanovništvo napušta selo u strahu od Crvene armije koja prelazi Dunav kod Batine, a komunističke vlasti kasnije oduzimaju Nijemcima njihovu imovinu i zabranjuju im povratak. Kozarac ostaje napušten te se sistematski pljačka i devastira.

Godine 1946. komunističke vlasti na napuštena imanja besplatno koloniziraju hrvatske porodice iz Međimurja, koje dolaze u potrazi za boljim životom u Baranju. Ubrzo nakon doseljavanja, 1947. godine, osniva se i Nogometni klub "Međimurec".

Snove o boljem životu ubrzo prekidaju komunističke vlasti koje od 1947. godine osnivaju tzv. "seljačke radne zadruge" te po direktivi provode prisilnu kolektivizaciju sela. Na području Kozarca djelovale su dvije seljačke radne zadruge: SRZ "Baranja" i SRZ "Karlo Mrazović".

Godine 1952. u selo stiže električna struja. Nakon ukidanja seljačkih radnih zadruga 1953. godine selo se počinje snažnije ekonomski razvijati, a vrhunac razvoja dostiže 80-ih godina 20. stoljeća. U Kozarcu tada djeluje i snažna poljoprivredna zadruga. Godine 1988. uvode se telefoni te se planira izgradnja vodovodne mreže. No daljnje planove prekida početak Domovinskog rata.

Domovinski rat uredi

U osmom mjesecu 1991. godine u Kozarac, uz pomoć JNA, ulaze jedinice tadašnje teritorijalne odbrane (koje hrvatska strana naziva srpskim paravojnim jedinicama), a nesrpsko stanovništvo većinom napušta selo, bježeći u pravcu Osijeka i mađarske granice. Za vrijeme srpske vlasti selo se po drugi put u historiji pljačka i devastira, a u napuštene kuće Hrvata, Mađara i drugih nesrba naseljavaju se protjerani Srbi s područja Zapadne Slavonije. Većina je stanovnika Kozarca provela rat u progonstvu od Osijeka, Slatine i Međimurja pa sve do Zagreba i primorja. Odmah po odlasku u progonstvo neki aktivno sudjeluje u obrani grada Osijeka, gdje i pogiba hrvatski branitelj Damir Furdi iz Kozarca.

Nakon završetka mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja 1998. godine stanovnici Kozarca se vraćaju u svoje selo. Odmah nakon povratka Kozarac se pretvara u veliko gradilište, započinje obnova kuća i infrastrukture, obnavljaju se ceste, električna mreža, javna rasvjeta, škola, ponovo se uvode telefoni, dovršava planirani vodovod, gradi se Međimurskji dom. Osim toga obnavlja se i rad Nogometnog kluba "Međimurec", kao i Dobrovoljnog vatrogasnog društva Kozarac.

Privreda uredi

 
Područna osnovna škola u Kozarcu

Privrednu osnovu Kozarca čine ratarstvo, stočarstvo, trgovina, ugostiteljstvo i obrt (autoprijevoz). Stanovnici su se nekad bavili i obradom drveta. U naselju je godinama djelovala poljoprivredna zadruga.

Kultura, obrazovanje i sport uredi

•Leon Baksa-Najbolji nogometas povijesti Kozarca.

Znamenitosti i zanimljivosti uredi

 
Kip svetog Florijana u Kozarcu

Galerija uredi

  •  
    Sjeverni ulaz u Kozarac iz pravca Belog Manastira
  •  
    Južni ulaz u Kozarac iz pravca Osijeka
  •  
    Križno drvo obitelji Herb u središtu sela

Ulice uredi

Vanjske veze uredi

  1. ↑ Acta Croatica: Toponim: Kozarac
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Kozarac_(Čeminac)&oldid=41566707