Kerč (poluotok)
Poluotok Kerč (ruski: Керченский полуостров, ukrajinski: Керченський півострів) je istočni krak krimskog poluotoka.[1]
Poluotok Kerč
| |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 45°15′N 36°0′E / 45.250°N 36.000°E | |
| Država |  Rusija
|
| Autonomna republika |  Autonomna Republika Krim
|
| Površina | |
| - Ukupna | 3000 km²[1] |
Geografija uredi
Poluotok Kerč se proteže od Akmanajske prevlake na zapadu, široke 17 km, sve do Kerčkog prolaza koji ga razdvaja od Tamanskog poluotoka, tako da je sa sjevera i istoka okružen Azovskim, a sa juga Crnim morem. Taj poluotok površine od 3000 km², dug je nekih 90 km, a širok od 17 do 50 km.
Sjeveroistočni dio građen od vapnenca, gline i pješčenjaka je brdovitiji i viši,[1] (najviše brdo Hroni visoko je 175 m), dok je jugozapadni dio ravan i građen od paleogene gline. Klima je umjereno kontinentalna, sa blagim zimama, koje često prođu bez snijega i sa vrućim i suhim ljetima.[1] Prosječna temperatura u januaru iznosi -1,5°C, a u julu 23,5 °C, na poluotok padne oko 500 mm padalina godišnje.[1] Vrijeme karakteriziraju jaki istočni i sjeveroistočni vjetrovi. Ima dosta jezera (što slanih što slatkovodnih) ona su uz nekoliko većih potoka, svi vodoci, pa je zbog tog iskopan kanal kojim se pitka voda dovodi iz rijeke Dnjepar.
Zemlja nije osobito plodna, u nekim dijelovima je čak i slana, pa poljoprivreda i nije osobito razvijena. Poluotok je poznat po velikim nalazištima željezne rude, koja je otkrivena krajem 19. vijeka.[1]
Za vrijeme drugog svjetskog rata sovjetska Crvena armija je nakon povlačenja sa Krima, u dva navrata izvršila desant na Kerč, prvi put 1941/1942. i drugi put pred kraj 1943.[1]
