Otvori glavni meni

Katarina Sijenska (Siena, 25. mart 1347. - Rim 29. april 1380.) rođena kao Caterina Benincasa bila je domenikanska redovnica i mistik, kanonizirana - 1461.[1]

Katarina Sijenska
Portret sv. Katarine od Tiepola
Portret sv. Katarine od Tiepola
Rođen 25. mart 1347.
Siena
Preminuo 29. april 1380.
Rim
Proglašen svetim 1461.
Slavi se u Italiji, Evropi, Americi
Spomendan 29. april
Zaštitnik gradova, krajeva i država Italije, Evrope
Svetišta Santa Maria sopra Minerva

Danas se slavi ne samo svetica već i kao jedna od zaštitnica Italije, 1970. proglašena je Crkvenim doktorom, a 1999. i Sveticom zaštitnicom Evrope.[1]

BiografijaUredi / Уреди

Katarina se pridružila dominikankama 1363. u Sieni i vrlo brzo stekla veliku reputaciju zbog svoje religioznosti i strogog asketizma.[1]

Kada je papa Grgur XI. 1376. bacio interdikt na pobunjeničku Firencu - Katarina je shvatila da nešto mora poduzeti, kako bi vratila mir unutar crkve i po Apeninskom poluotoku, zbog tog je stala agitirati protiv muslimana i tražila pokretanje novog križarskog rata. Radi tog je kao neslužbeni emisar otputovala u Avignon sa svojim ispovjednikom i biografom Raymondom od Capue. Njena je misija bila neuspješna, jer ju je papa gotovo ignorirao, što nju nije smetalo da mu svo vrijeme svog boravka u Avignonu, propagira svoje planove za križarski rat.[1]

Vremenom joj je postalo jasno da je povratak pape Grgura XI. iz Avignona u Rim - ideja koju ona nije inicirala i koju ispočetka i nije baš podržavala - zapravo jedini način da se mir vrati na Apeninski poluotok i dokine Zapadna šizma. Zbog tog se sa oduševljenjem prihvatila tog novog zadatka i uspjela.[1]

Ali kad se Grgur vratio u Rim 1376., nije slavila, jer je već slijedeći dan otputovala u Toskanu. Na njegov zahtjev je 1378. otišla u Firencu i bila tamo tokom bune Bune Ciompi u junu. Nakon kratkog i posljednjeg boravka u Sieni, za kog je uspjela završila svoje Dijaloge, započete prethodne godine, u novembru je otputovala u Rim, vjerojatno na poziv novog pape Urbana VI., da mu pomogne u reorganizaciji crkve.[1] Iz Rima je slala pisma i savjete na brojne adrese, kako bi osigurala podršku papi Urbanu VI.. Istovremeno je pokušala utjecati na njega da promjeni stav o napuljskoj kraljici Jeanne I, koju je ekskomunicirao jer je podržavala antipapu Klementa VII.. Taj pokušaj da Jeanne vrati na tron, bio je posljednje što je Katarina napravila.[1]

Katarina je za svog kratkog života uspjela izdiktirati nekih 380 pisama, 26 molitvi i 4 rasprave, koji su izdani 1475. u Sieni kao Dialogue, ili - Il libri della divina dottrina. To je skup njezinih ekstatičnih iskustava koji ilustrira njezinu doktrinu "unutrašnje ćelije", organa koji joj omogućuje da shvati Boga i u koji se povukla. Sve što je objavila zajedno sa njenom biografijom koju je napisao Raymond od Capue izdano je u Sieni između 1707 - 21.[1]

IzvoriUredi / Уреди

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 "St. Catherine of Siena" (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/biography/Saint-Catherine-of-Siena. pristupljeno 9. 03. 2018.. 

Vanjske vezeUredi / Уреди