Karašica (Baranja)

Za ostala značenja imena / riječi Karašica vidjeti Karašica (razvrstavanje).
Google maps > Karašica kod Šećeranskog jezera

Karašica je kanalizirana rječica u Baranji, desni pritok Dunava, "najznačajniji autohtoni tok Baranje u širem smislu", hidrografske dužine od 81 km, od toga u Hrvatskoj 30,46 km.

Karašica
Karašica kod Branjinog Vrha
(pogled prema istoku i državnoj cesti D7)
Lokacija
DržaveMađarska, Hrvatska
Gradovi- Vilanj, Mađarboja
- (naselja) Šumarina, Šećerana,Branjin Vrh, Popovac, Branjina, Podolje, Gajić, Draž, Batina
Hidrografija
Izvor
  – aps. visina
oko Rac-Mečke u Mađarskoj
90 m
Ušće
  – aps. visina
Batina
? m
Dužina81 (30,46 u Hrvatskoj) km
Pritokekanali Travnik, Hatvanski kanal, Borza
Hidrologija
Sliv
  – površina

910 km²
Ulijeva se uDunav
Transport
Plovnostnije plovna

Izvor i tok uredi

Izvire u Mađarskoj "oko Rac-Mečke" (mađ. Rácmecske), kod Pečvarada (mađ. Pécsvárad), istočno od Pečuja. Teče prema jugu kroz ili pokraj mjesta: Kátoly (Katolj), Mariakeménd (Kemed), Szederkény (Surdukinj), Borjád (Borjad), Villány (Vilanj), Magyabóly (Mađarboja). Kod Iločca (mađ. Illocska) i Luča prelazi mađarsko-hrvatsku granicu pa se - mijenjajući smjer i tekući prema istoku-sjeveroistoku podno sjevernih obronaka Banskog brda, pored Šumarine, Šećerane, Branjinog Vrha, Popovca, Branjine, Podolja, Gajića, Draža i Batine - ulijeva u Dunav ispod spomenika Batinskoj bici.

Širina poloja kreće se od 0,5 do 3 km, a pad je neznatan, oko 3 m (90–87 m nadmorske visine), što čini samo 10 cm/km. Porječje, računajući dio i u Mađarskoj, ima površinu od 910 km².

Kanaliziranje uredi

Karašica je bila "bujičav vodotok", "vrlo razlivena praveći silne lapove" i uzrokujući poplave pa je kanalizirana 1800-1805. godine uz ogromna ulaganja zainteresiranih veleposjednika (prije svega princa Alberta Szasteseheny-ja). Zemljište uz Karašicu prije odvodnje, naročito između Vilanja i Draža, bilo je močvarno, pa je bilo vrlo teško prolazno. Samo je na nekim mjestima bio moguć prolaz i to kod Vilanja, Luča i Branjinog Vrha. Danas zemljišta tog područja spadaju u red najboljih tala.

Izgradnja Kanala Karašice za navodnjavanje dovršena je 1957. godine. Između Karašice i obronaka Banskog brda, od Branjine pa do Draža, vodi uski asfaltirani put, koji je dio županijske ceste Ž4019. Sjeverno od Šumarine Karašicu premošćuje željeznički, a kod Šumarine, Branjinog Vrha, Popovca, Branjine i Draža premošćuju je cestovni mostovi, uz još nekoliko mostova za poljoprivrednu mehanizaciju (kod Luča, između Branjinog Vrha i Popovca, kod Podolja, dva puta između Podolja i Gajića).

Pritoci uredi

U mađarskom dijelu Baranje Karašica prima brojne potoke ili kanale i s lijeve i s desne strane (Pécsváradi-patak, Vasas-Belvárdi-vízfolyás), a u hrvatskom dijelu s desne strane sve potoke koji se slivaju sa sjevernih obronaka Banskog brda, a s lijeve strane sekundarne kanale Travnik, Hatvanski kanal i Borzu, koji dolaze iz Mađarske. U svom prvobitnom kretanju kanal Borza se ulijevao u Topoljski Dunavac, rukavac Dunava kod Topolja. Kasnije je taj kanal "presložen" i on se ulijeva u Karašicu jugozapadno od Branjine.

Šećeransko jezero uredi

Kod Šećerane Karašica protječe tik do sjeverozapadnog dijela Šećeranskog jezera, gdje postoji ustava koja je omogućavala ispuštanje vode iz jezera u Karašicu i obrnuto.

Ime uredi

Josip Bösendorfer tvrdi da su joj "još Bugari nadjenuli ime (Kara su - Crni potok)". Na mađarskim kartama njeno se ime piše "Karasica", a na nekim kartama i "Karassó".

Ime baranjske Karašice izgovara se s naglaskom na drugom slogu, za razliku od imena slavonske Karašice, čije ime se izgovara s naglaskom na prvom slogu. U starom baranjskom srpskom govoru ime Karašica izgovara se bez vokala "i", tj. Karaš'ca, također s naglaskom na drugom slogu.

Mala Karašica uredi

Mala Karašica, naziv za hrvatski dio kanala koji se u Mađarskoj zove Szivó-árok, a koji se proteže od hrvatsko-mađarske granice do spoja s Crnim kanalom ispod Banskog brda, protičući između Luča i Petlovca, Šumarine i Širina te Šećerane i Belog Manastira.

Karašica je naziv i rijeke na Valpovštini u Slavoniji, desnog pritoka Drave.