Kapetanija (Osmansko Carstvo)

Kapetanije ili kapetanluci (tur., kaptanlık) bile su hijerarhijski niže administrativne jedinica sandžaka, upravnih jedinica Osmanlijskog carstva, koje su isključivo formirane unutar Bosanskog pašaluka, od 16. do 19. stolljeća (1835. godine).[1] Širenje Bosanskog pašaluka prema sjeveru za vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata. Osmanlije su dospjele do Uni i Save, te došle u kontakt sa hrvatsko-ugarskim ustrojstvom kapetanija, krajem 15. i početkom 16. vijeka.[2]

Kapetanije oko 1600. godine

Prve kapetanije u 16. stoljeću uredi

Prve kapetanije su osnovane na granicama Bosanskog pašaluka prema banskoj Hrvatskoj i Mletačkoj republici.[1] Najprve kapetanije za koje se pouzdano zna da su postojale već krajem 16. stoljća su Bihaćka, Gradiška, Krupska, Kliška i Gabeoska, a za Krupu i Bihać je poznato da su i prije Osmanlijske vlast imali svoje kapetane. I Novska, Dubička i Udbinska su vjerovatno imale svoje kapetane još od 1600. godine. Prva kapetanija koja se u izvorima spominje je Gradiška s Džafer-begom na čelu, sina Malkoč-bega. [3] Krupska (1565) i Bihaćka (1592) su odmah poslije zauzimanja grada osnovane,[3] a Kliška prije 1596. i Gabeoska prije 1591.[4]

Ukidanje kapetanija u 17. vijeku uredi

Početkom 17. Stoljeća, već od 1606. pa do 1690. godine postojale su 29 kapetanije, od kojih su 23 bile pogranične, uz šest unutrašnjih. Nije poznato kojem sandžaku je Gvozdanska kapetanija pripadala koja je 1635. godine osnovana,[4] ali najvjerovatnije se radi o Bosanskom sandžaku.

Sandžak Ukupno Pogranične
Kapetanije
Unutrašnje
Kapetanije
Požeški sandžak 2 Osiječka, Virovitička
Bosanski sandžak 7 Gradiška, Jasenovačka, Dubička, Kostajnička, Novska, Kobaška Banjolučka, Jajačka,
Bihaćki sandžak 4 Bihaćka, Krupska Kamengradska, Ključka
Lički sandžak 7 Zemunička, Islamska, Nadinska, Skradinska, Udbinska, Obrovačka Kninska
Kliški sandžak 4 Kliška, Ostrožačka, Kamenska Hlivanjska
Hercegovački sandžak 4 Imotska, Gabeoska, Trebinjska, Novska
Zvornički sandžak 0
Pakrački sandžak 0

Tokom Kandijskog rata (1646–1669) su Mlečani osvojili gradove Islam i Nadin (1647), te Zemunik, Klis i Kamen (1648) u Ličkom sandžaku i Kliškom sandžaku, kada su ugašene i njihove kapetanije. U 1660. je ukinuta Jasenovačka kapetanija. Za vrijeme Bečkog rata (1683-1699) su Austrijanci zauzeli Udbinu (1689) i čitavi Požeški sandžak s kapetanijama Virovitica i Osijek, a Mlečani još Gabelu i Herceg-Novi. Poslije Karlovačkog mira, u Bosni je bilo samo još 12 kapetanija.[4]

Sandžak Ukupno Kapetanije
Bosanski sandžak 9 Gradiška, Dubička, Novska, Bihaćka, Krupska, Banjolučka, Jajačka, Kamengradska, Ključka
Kliški sandžak 2 Ostrožačka, Hlivanjska
Hercegovački sandžak 3 Imotska, Trebinjska, Ključka
Zvornički sandžak 0

Struktura i administacija uredi

Glavni administratori kapetanije bili su kapetani, često iz iste porodice, jer je je ta pozicija, kao i sve ostale u kapetaniji, tradicijski bila naslijedna. U svakoj kapetaniji se nalazio najmanje jedan grad i jedna kula, a ponekad i pokoji utvrđeni čardak. Glavni zadatak kapetanija bila je cjelodnevna kontrola i čuvanje granica od neprijatelja i puteva od hajduka, uskoka i razbojnika.

Kapetanije su nosile imena po gradu odnosno tvrđave u kojoj su osnovane, a ne po naseljima u kojima se im je sjedište. Tako se kapetanija kod Stolca službeno zvala Vidoška, po srednjovjekovnom gradu Vidoški, a Duvanjska po gradu Seddidžedid, kojega su Osmanlije osnovali. Službeni naziv kapetanija se nikada nije mijenjao, iako su se u drugi grad preselile, kao na primjer Kamengradska sredinom 16. vijeka u Majdan ili Kobaška kapetanija, kada je sjedište premješteno u Kotor, odnosno Kotorgrad.

Postoje samo dvije kapetanije koje nisu dobile naziv po starom gradu, nego već po mostovima, a to su Džisri-sanska s mostom preko Sane, kod današnjeg sela Tomina, južno od Sanskog Mosta, a druga je Džisri-tarska kapetanija s mostom preko Tare. U Tomini se nalazila mjesto grada kula, a tako je vjerovatno i bilo u Džisri-tarskoj kapetaniji. Svaki kapetan i vojnik u službi kapetanije primao je redovnu platu za svoju službu,[1] iako se ponekad za nju više od godinu dana čekalo.[5]

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela I. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 23. 
  2. Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela I. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 19. 
  3. 3,0 3,1 Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela I. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 27. 
  4. 4,0 4,1 4,2 Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela I. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 28. 
  5. Kreševljaković, Hamdija (1991). Izabrana djela I. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 152.