Kanal Rhône-Rajna
Kanal Rhôna-Rajna (francuski: Canal du Rhône au Rhin) je dug 237 km, počinje od Saône 4 km uzvodno od predgrađa Lyona - Saint-Symphorien, i završava u Alzasu kod Niffera gdje se spaja sa Velikim alzaškim kanalom koji se kod Vogelgruna spaja sa Rajnom.[1]
| Kanal Rhôna-Rajna Canal du Rhône au Rhin | |
|---|---|
.jpg) | |
| država |  Francuska
|
Karakteristike uredi
Kanal je izgrađen između 1784. i 1833. godine, sa namjerom da poveže Sjeverno more sa Sredozemnim.[1] Danas ga koriste ponajviše jahtaši iz Njemačke i Švicarske na putu za Mediteran, za razliku od tog transport šlepovima je vrlo slab.[1]
Prva dionica kanala duga 17 km vodi do Dolea i rijeke Doubs. Nakon tog se u velikom dijelu koristi kanalizirani Doubs sve do mjesta L'Isle-sur-le-Doubs. Slijedeća dionica do Mulhousea je potpuno artificijelna jer prelazi vododjelnicu Saôna-Rajna na nadmorskoj visini od 340 metara.[1]
Dionica od Mulhousea do Niffera, slijedi bivši krak kanala Kembs-Niffer, a prokopan je za standardne šlepove od 1350 tona.
Na kanalu postoje dva tunela, kod Thoraisea dug 185 metara, i kod Besançona 394 m. Oba su uska (6 m) i dozvoljavaju samo jednosmjerni promet. Pored toga na kanalu postoje i brojni uski mostovi (5,18 m), akvadukti i usjeci koji dopuštaju samo jednosmjerni prolaz.[1]
Rijeka Ill pritoka Rajne, kanalizirana je u dužini od 11 km kroz alzašku ravnicu i grad Strasbourg, osiguravajući vezu od sjevernog kraka kanala Rhôna-Rajna sa Kanalom Marna-Rajna kod Strasbourga.[1]
Najatraktivniji dio kanala nalazi se u Departmanu Jura, u pitoresknoj dolini rijeke Doubs i dva historijska grada Dole i Besançon.[1]
Historija uredi
Prvi dio kanala od Saône do Dolea (Canal de Franche-Comté, kako se tada zvao) odobrilo je Burgundsko vijeće 1783. a dovršen je 1802.[1]
Napoleon je zbog inferiornosti svoje mornarice nastojao razviti veze unutarnjim plovnim putovima, a trasa između Rhône-Rajne bila je od strateške važnosti, pa je nastavio graditi kanal i dao svoje ime projektu - Canal Napoléon. Problem je bilo financiranje, pa je careva administracija osmislila je preteču današnjeg modela javno-privatnog partnerstva, prodajući postojeće kanale privatnim firmama, kako bi osigurala sredstva za nove. Prihodi su ipak preusmjereni za rat, pa su radovi nastavljeni tek 1821. pod novim imenom Canal Monsieur, koji je dovršen 1833.[1]
Kanal je poboljšan smanjenjem broja brodskih prevodnica između 1882. - 1904.[1]
Ideja da se iskopa novi veći kanal dugo postoji kao projekt, ali ga je francuska vlada odbacila. 1997.[1]
