Kampanilizam

Kampanilizam (prema tal. campanile: zvonik) je uskogrudna, pretjerana privrženost zavičaju koja slabi, zastire ili onemogućuje razumijevanje i zanimanje za šira nacionalna, internacionalna, kulturna i sl. pitanja. Pejorativni je to termin za lokalni patriotizam, tj. uskogrudno zastupanje interesa samo jedne sredine u kontekstu koji je za to neprikladan. To je skučeni i isključivi svjetonazor brahijalno suprotstavljen svakom širem i/ili drugačijem i/ili univerzalnom poimanju zbilje i čovjeka u njoj. Ovaj je fenomen prvi puta prepoznat i opisan na Mediteranu, ali je sada uvelike globalno prisutan.

Kampanilizam dolazi od talijanske riječi campanile, zvonik, koji je simbol neovisnosti u mnogim mjestima središnje Italije. Najsličniji u svojemu postanku i značenju je francuski pojam l’esprit de clocher (duh zvonika) koji imenuje i opisuje sličnu pojavu na jugu Francuske. U Hrvatskoj je najizraženiji na otocima a posebno je istražen kampanilizam na Hvaru. Jedan Hvaranin ovako opisuje taj pojam: "sve što vrijedi ja mogu doseć sa pogledom sa svog zvonika, a ono što ne mogu doseć pogledom sa svog zvonika, to ne vrijedi, to je taj kampanelizam, kampanel znači zvonik na talijanskom”

Negativna kritika

Slobodan Prosperov Novak, kada govori o jednom kampanilističkom tekstu Šime Ljubića otprije 150 godina, spominje „međusobnu stoljetnu zavisi i besmislenu suprotstavljenost“ hvarskih gradova, a kampanilizam definira kao „bolesni i patetični odnos prema zavičaju“ i kao „parohijalno uzdizanje svojeg mjesta nad sva druga naselja i gradove, iskazivanje apsolutne ljubavi zavičaju koja se identificira s onim prostorom do kojega dopire zvuk zvona s vlastitog zvonika.

Pozitivna kritika

Enis Zebić na kampanilizam gleda u svjetlu modernog premreženog društva u kojem ova pojava može biti inkubatori i/ili katalizatori svijesti da se nešto može učiniti na lokalnom planu te pobuniti protiv politike i medija. Daje primjere u građanskim incijativama za Varšavsku u Zagrebu i referendumu i inicijativi "Srđ je naš" u Dubrovniku. Želi reći da je ono što se vidi sa tornja zavičaj - a to je topla i ljudska kategorija. Domovini, naciji ili klasi treba priča, ili bar neki inicijalni impuls da te ponese, zanese i zavede. Zavičaju ne treba. On je tu sam od sebe i sam za sebe. Kampanilizam je svjetonazor u čije se ime – za razliku od mnogih drugih izama - nije nikada masovno ubijalo niti zatvaralo u logore. Sigurno se tuklo, ranjavalo, sigurno i ubijalo – ali ograničeno i u vremenu i u prostoru i u broju žrtava.

Izvori

1. Hrvatska enciklopedija, Kampanilizam
2. Enis Zebić, Građanski otpor - uvijek i svuda, Akuzativ.com, 13.5.2013.
3. Ana Perinić Lewis, Hvarski kampanilizam – stereotipi i podrugljivi etnici otoka Hvara, Institut za antropologiju, Zagreb, Hrvatska
4. Slobodan Proseperov Novak, Kad zvonik zakloni pogled Arhivirano 2016-03-06 na Wayback Machine-u, Jutarnji.hr, 13.10.2007.