Arheološko područje Ripač

Arheološko područje Ripač bogato je arheološkim nalazima karakterističnim za materijalnu kulturu ilirskog plemena Japoda, od X stoljeća p.n.e. do II stoljeća n.e. Iskopavanja au obavljana na lokacijama: sojeničko naselje na 4 ade (lokalni naziv otoka) na Uni, lokalitet Gradina (zaravnjeni, izduženi brežuljak na desnoj obali Une).

Praistorijsko sojeničko naselje
Nalazi iz Ripča

Arheološki lokalitet je slučajno otkriven. Godine 1893. -1897. godine Zemljaski muzej je organizirao iskopavanja pod rukovodstvom Vjenceslava Radimskog i Vejsila Čurčića. Pronađeni materijal se nalazi u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Dokumentacija je izgubljena, ali je većina tehničkih crteža objavljena.

Ilirski period uredi

Sojeničko naselja uredi

Glavni članak: Japodske sojenice

Sojeničko naselje se prostiralo na rukavcu Une 7 km uzvodno od Bihaća, između Velike i Male otoke kao i na njima, ali i na obe male otoke. Naselje je zauzimalo prostor od oko 3.000 m2. Prilikom prvih iskopavanja istražena je površina od 865 m2, a 1975. i 1976. godine površina od 47 m2.

Zgrade u naselju, veličina od 3,5 x 7 m, podijeljenih na prostorije poprečnim zidovima, bile su međusobno odvojene prilazima za čamce. Otkriveno je preko 2.500 kočeva – soha, približno pravilno postavljenih u pravougaonike širine 6-8 m, i dužine 10-12 m.

Nađeni su i donji dijelovi zidova pojedinih prostorija od horizontalno poredanih oblica jedna iznad druge, sa vratima na jednoj od užih strana, prozorima, krovom pokrivenom slamom ili pločama od kore drveta. Na nekoliko mjesta nađeni su dijelovi "platformi" na kojima su stajale kuće. Pod i zidovi su bili oblijepljeni kućnim lijepkom. Zgrade su stajale na vijencu od horizontalnih greda koje su ležale na okruglim ili pritesanim, hrastovim, rjeđe jelovim, kočevima promjera od 15 - 40 cm, zabijenim u dno rijeke. Iskopavanjima je utvrđen niz elemenata o načinu učvršćivanja drvene građe urezivanjem, probijanjem, uklapanjem, slaganjem, itd.[1]

Među izuzetno značajne nalaze ubraja se petnaestak antropomorfnih statueta, većinom izrađenih veoma sumarno, sa naznačenim, samo nekim elementima ljudskog tijela. Izdvaja se jedna statueta piramidalnog oblika koja predstavlja jedan od posljednjih objekata niza piramidalnih antropomorfnih terakota čiji počeci sežu još u bronzano doba, zatim dva primjerka nagih terakota, koje prikazuju hermafrodite. Najzad, najveća među ovim objektima, prizmatičnog oblika, koja prikazuje sjedeću nagu žensku figuru, vjerovatno predstavlja vrhovno žensko božanstvo.

Pronađena je i kamena japodska urna. Od ove urne ostao je desni donji dio s reljefnom predstavom zmije i manji dio desne bočne strane sa prikazom ljudskih nogu. Predstavi zmije koja među brojnim simboličnim značenjima, često simbolizira htonska božanstva i podzemni svijet uopšte, ali se javlja i u ulozi čuvara groba. Ovdje ima apotropejsko značenje, kakvo je pretpostavljeno za figuru divljeg vepra na velikoj urni iz Ribića i figuru pantera (ili lavice?) na ulomku iz Založja. Za sačuvani dio ljudskih nogu, Dimitrije Sergejevski je predložio rekonstrukciju scene u dva identična strijelca s tijelima postavljenim na suprotne strane, a licem okrenuta, jedan prema drugom. Scena se može objasniti kao prikaz ratničkog nadmetanja u čast pokojnika.[2]

Naselje u Ripču danas se nalazi u lošem stanju i gotovo da više nema nikakvu funkciju, a ostaci sojenica polagano počinju da propadaju zbog izloženosti vremenskim uslovima kao i nemaru ljudi.

Gradina uredi

Lokalitet Gradina je neposredno iznad otoke sa sojeničkim naseljem (udaljenost oko 250 m). Pri poljoprivrednim radovima slučajno je otkrivena praistorijska nekropola, sa skeletom i fragmentima keramičkih urni, u kojima su bili prilozi - manje zemljane posude i nešto željeznih predmeta. Grob sa skeletom se može datirati u fazu I (800-650.g. st.e.), dok grobovi s urnama većinom spadaju u fazu II (650-360.g. st. e.) i III (360-250.g.st.e) japodske kulturne grupe. Najveći dio nekropole uništen je kasnijom eksploatacijom platoa.[3]

Rimski period uredi

Glavni članak: Japodske urne

Od urne pronađene u sojeničkom naselju ostao je desni donji dio s reljefnom predstavom zmije i manji dio desne bočne strane sa prikazom ljudskih nogu. Dimitrije Sergejevski predložio rekonstrukciju scene u dva identična strijelca s tijelima postavljenim na suprotne strane, a licem okrenuta, jedan prema drugom. Scena se može objasniti kao prikaz ratničkog nadmetanja u čast pokojnika.[2]

Srednji vijek uredi

Srednjovjekovni grad Ripač na Velikoj otoci je sagrađen na strateškom mjestu radi odbrane prelaza preko Une. U drugoj polovini XIX stoljeća još su bili na pojedinim mjestima vidljivi zidovi visine do 2 m, dok su krajem tog stoljeća, bili već srušeni jer su bili brana protoku vode za obližnje mlinove. Vjenceslav Radimski je još mogao rekonstruirati osnovu grada, koja je zauzimala cijelu površinu Velike otoke. Kod domaćeg stanovništva bio je poznat pod imenom Forkolan, a u historijskim izvorima "Ripač".

Grad je imao osnovicu u obliku trougla. Šira strana (jugozapadna) bila je široka 120 m. Od nje do vrška trougla na sjeveroistočnoj strani, grad se protezao u dužini od 190 m. Uz spoljašnje bedeme su bile 4 poluizbačene okrugle kule. U vrijeme kada je Radimski obišao grad samo su bili vidljivi temelji kvadratične kule unutar zidova grada. Danas (2003.godine), su krajnji ostaci njenih temelja završili u betonu nosača novosagrađenog mosta.

Kopno i Veliku otoku spajao je dugačak most (danas su dva mosta od kopna do Male otoke i od Male do Velike otoke). Odmah preko mosta na Velikoj otoci je džamija, danas bez krova, koja je pripadala porodici Ibrahimpašić. Do džamije su bili ostaci zidina grada.

Nacionalni spomenik uredi

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 12. maja 2003. godine u Sarajevu, donijela je odluku da se arheološko područje Ripač proglasi za nacionalni spomenik BiH.[4] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Izvori uredi

  1. „Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE”. Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  2. 2,0 2,1 „Branka Raunig: ANUBiH - Godišnjak, knjiga 32 (XXXIV)-”. Djela Akademije BiH, Sarajevo 2004. Arhivirano iz originala na datum 2023-08-20. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  3. „Branka Raunig: Japodsko naselje na Gradini u Ripču”. ANUBiH, Godišnjak Sarajevo, 1966. Arhivirano iz originala na datum 2023-08-17. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  4. „Arheološko područje Ripač”. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. 2. 2023. 

Vanjski linkovi uredi