Šalitra

(Preusmjereno sa stranice Kalijev nitrat)

Kalijum nitrat poznat i kao šalitra je so čija je molekulska formula KNO3. Rastvara se u vodi (na temperaturi 20 °C - 31,6 g/100 cm³; na temperaturi 100 °C - 246 g/100 cm³).[6][7]

Kalijum nitrat
Kalijum nitrat
Drugi nazivi Šalitra
Identifikacija
CAS registarski broj 7757-79-1 DaY
PubChem[1][2] 24434
ChemSpider[3] 22843 DaY
UNII RU45X2JN0Z DaY
EINECS broj 231-818-8
UN broj 1486
KEGG[4] D02051
ChEMBL[5] CHEMBL1644029 DaY
RTECS registarski broj toksičnosti TT3700000
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula KNO3
Molarna masa 101.1032
Agregatno stanje beli prah
Gustina 2.109 g·cm−3 (16 °C) osnovno
Tačka topljenja

334 °C

Tačka ključanja

400 °C razlaže se

Opasnost
EU-klasifikacija O
NFPA 704
0
2
3
OX
R-oznake R8
S-oznake S17, S24/25
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni Kalijum-nitrit
Drugi katjoni Litijum-nitrat
Natrijum-nitrat
Rubidijum-nitrat
Cezijum-nitrat



Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Kalijum nitrat se javlja u prirodi u malim količinama u obliiku minerala nitrokalita u krajevima sa suvom i toplom klimom između ostalog u Kini i Indiji. Iz ovih država je donošen u Evropu , zbog čega je i dobio ime "indijska šalitra". Sada se uglavnom dobija reakcijom natrijum nitrata i kalijum hlorida:

NaNO3 + KCl → KNO3 + NaCl

Kalijum nitrat je bezbojna ili bela kristalna supstancija. Njena temperatura topljenja iznosi 334 °C. Pri zagrevanju do 400 °C razlaže se na kalijum nitrit i kiseonik:

2KNO3 → 2KNO2 + O2

Kalijum nitrat je oksidans, koji se od davnina koristi za pravljenje baruta. Takođe se u pirotehnici koristi i mešavina KNO3 sa šećerom u razmeri 1:1 za pravljenje dima. Do početka XX veka koristio se za dobijanje azotne kiseline. Sada se uglavnom koristi za produkciju kalijum nitrita, kao đubrivo (sadrži 13% azota i 45% kalijum oksida), i za konzerviranje hrane (E252).

Reference uredi

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Joanne Wixon, Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast 17 (1): 48–55. DOI:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  5. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). „ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery”. Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100-7. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.  edit
  6. Lide David R., ur. (2006). CRC Handbook of Chemistry and Physics (87th izd.). Boca Raton, FL: CRC Press. 0-8493-0487-3. 
  7. Susan Budavari, ur. (2001). The Merck Index: An Encyclopedia of Chemicals, Drugs, and Biologicals (13th izd.). Merck Publishing. ISBN 0-911910-13-1. 

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi