Kakanjska kultura

Kakanjska kultura je kultura mlađeg kamenog doba (neolit), koja se razvila na području Bosne i Hercegovine. Centralna Bosna, područje sarajevske, visočke i zeničke kotline, od prahistorije pa dodanašnjih dana bilo je jedno od glavnh područja naseljavanja, zbog svog geografskog položaja, i doline rijeke Bosne i njenih pritoka.

Srednji neolit u Evropi

Rasprostranjenost

uredi

Poznato je ukupno šest lokaliteta : Obre I (stratum III i IV ), Kakanj – Plandište, Arnautovići, Okolište kod Visokog i Papratnica – Zagrebnica i Tuk kod Zavidovića.

Kakanjska kultura u prvoj fazi nastanka naslijedila je oblike i ukrase Starčevo – impresso kulture, najstarije neolitske kulture u centralnoj Bosni, za sada ustanovljene na lokalitetima Obre I i Gornja Tuzla.[1]

Lokalitet Obre I ima četiri faze, od koje dvije donje pripadaju Starčevo – impresso kulturi, a gornje dvije počecima i razvoju protokaknjske i kakanjske kulture. Kasnije će kakanjska kultura dosta utjecati na formiranje Butmirske kulture, najznačajnije neolitske kulture u centralnoj Bosni.

Hronološki se izdvajaju tri faze njenog razvoja:

  • Kakanj I / starija faza.
  • Kakanj II / srednja faza
  • Kakanj III / mlađa faza

Analizom nalazišta može se zaključiti da su nosioci kakanjske kulture pravili zemunice, i nadzemne stambene objekte. Kuće su sa odgovarajućim ljevkastim jamama, pripadajućim ognjištem i radioničkim centrom. Od pokretnog materijala javljaju se glačani i kremeni materijal : kamene kalupaste, jezičaste ili glačane sjekire, nedovoljno obrađeni kremeni nožići, brusevi, strugače, borere. Koštani materijal kakanjske kulture obuhvata šila, glačale i spatule.

Keramika kakanjske kulture može se podijeliti u tri faze paralelne sa razvojnim fazama ove kulture.

Rana faza / Kakanj I ili protokakanjska faza

uredi

Jedna od najvažnijih odlika ove faze jeste kontinuitet oblika i formi prenesenih iz starije Starčevo – impresso kulture. Karakterističan je prskani barbotin. Javlja se gruba keramika, kao imonohromna keramika bogata u oblicima. Svakako jedna od glavnih odlika koje kakanjske nalaze izdvaja u jednu posebnu neolitičku grupu jeste monhromna keramika i kakanjski ritoni . Riton je drevna posuda za čuvanje tekućina namijenjenih za obrede. Po ovim predmetima kakanjska kultura se uvrštava u širok krug neolitskog kompleksa koji je njegovao kult životne snage (od sjeverne Italije, Dalmacije i Epira do Egeje). Zanimljivi oblici za monohromnu keramiku jesu tulipanske kupe. Pred kraj faze javljaju se i zvonolike noge. Ornamentika rane faze dosta je jednostavna i riječ je uglavnom o plastičnim ukrasima iurezanim motivima.

Srednja faza / Kakanj II

uredi

U ovoj fazi javljaju autohtoni kakanjski oblici, te potpuno se prekida veza sa Starčevo – impresso kulturom ( nestaje barbotin ). Monohromna keramika još uvijek je nosilac keramografije ove kulture.Karakteristike koje se ističu kod ove keramike su upotreba zvonolikih nogu i oblik kakanjskog ritona s masivnim koničnim nogama

Kasna faza / Kakanj III

uredi

Potvrđena jedino na lokalitetu Arnautovići, gdje je pronađeno dosta fragmenata crnopolirane keramike koja je svojstvena butmirskoj kulturi. Izdvojene su određene varijante grube i fine keramike. Među grubom keramikom razlikujemo barbotinsku i običnu grubu keramiku, a u okviru fine keramike: monohromnu, crnoglačanui spiralnu keramiku.[2]

Lista neolitskih kultura u Evropi

uredi
Sesklo Egej 6500 pne 5000 pne Prva neolitska kultura u Evropi
Dimini Egej 5000 4400
Starčevo[3] Centralni Balkan, Podunavlje 6200 4500 Kereš (Mađarska), Kriš (Rumunija)
Vinča Centralni Balkan, Podunavlje 5700 4500
Impresso Jadran (Mediteran) 6400 5500 eng: Cardium pottery culture
Danilo Jadran 5400 3900
Kakanj Jadran 6230 4900
Butmir Jadran 5100 4500
Hvarsko - lisičićka[4] Jadran 4200 2500
Karanovo Istočni Balkan 6200 3500
Boian Istočni Balkan 4300 3500
Trakasta keramika Srednji Dunav 5500 4500 eng: Linear Pottery culture
Lenđel Srednji Dunav 5000 3400
Tisa Srednji Dunav 5000 3400
Dnjestar-Bug Moldavija, Ukrajina 6200 4700
Cucuteni Moldavija, Ukrajina 5500 2700 (rus: Tripolje)


Reference

uredi
  1. „Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE”. Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016. [mrtav link]
  2. ANALIZA PRAHISTORIJSKIH KERAMIČKIH ULOMAKA SA LOKALITETA DONJE PAPRATNICE – ZAGREBNICE KOD KAKNJA -Edina Kadić, Filozofski fakultet Sarajevo, 2012
  3. „J. Balen, Rajna Šošić Klindžić, Tomislav Hršak - Starčevačka kultura”. Arheološki muzej u Zagrebu, 2014. Pristupljeno 9. 2. 2019. 
  4. „Alojz Benac, Sarajevo 1964 –STUDIJE O KAMENOM I BAKARNOM DOBU SJEVEROZAPADNOG BALKANA”. Pristupljeno 9. 2. 2016.