Wikipedija

Kaja Kallas

Kaja Kallas (estonski: [ˈkɑjɑ ˈkɑlːɑs]; Talinn, 18. lipnja 1977.). estonska političarka i aktualna predsjednica Vlade Estonije od 26. siječnja 2021. godine. Dana 14. srpnja 2022. godine podnijela je ostavku i raspustila vlastitu manjinsku vladu kako bi formirala novu vladajuću koaliciju, čime je zadržala kontinuitet upravljanja vladom, ali je formirala novu, većinsku vladu. Vođa je Estonske reformske stranke od 2018., a članica Riigikogua od 2019., te od 2011. do 2014. godine. Bila je članica Europskog parlamenta od 2014. do 2018., kao članica Saveza liberala i demokrata Europe. Po zanimanju je odvjetnica.

Kaja Kallas
Kaja Kallas
Inkumbent
Mandat
26. siječnja 2021.
Predsjednik Kersti Kaljulaid
Alar Karis
Prethodnik Jüri Ratas
Rođenje 18. lipnja 1977.
Estonija Tallinn, Estonija
(tada  Sovjetski Savez)
Politička stranka ER
Supružnik Taavi Veskimägi (v. 2002 —  r. 2014)
Arvo Hallik (v. 2018)
Zanimanje odvjetnica

Rani život i obrazovanje uredi

Rođena je u Talinnu 18. lipnja 1977., kao kćer bivšeg premijera Estonije Siima Kallasa.[1] Tokom sovjetske deportacije iz Estonije, njena majka Kristi, koja je tada imala šest godina, bila je s majkom i bakom deportirana u Sibir i tamo živjela sve do desete godine.[2] Kallin pradjed, Eduard Alver, bio je jedan od osnivača Republike Estonije 24. veljače 1918., kao i prvi šef estonske policije do 24. svibnja 1919. Kaja je dijelom latvijskog i baltičko-njemačkog porijekla s očeve strane obitelji.

Diplomirala je pravo na Univerzitetu u Tartuu 1999. godine, nakon čega je jedno vrijeme živjela u Francuskoj i Finskoj.[3] Završila je magistarski studij na Estonskoj školi biznisa 2010. godine.

Postala je odvjetnica 2002. godine, te počela raditi u pravnoj tvrtki Luiga Mody Hääl Borenius. Studenoga 2018. objavila je svoj memoar "MEP: 4 aastat Euroopa Parlamendis" (MEP: 4 godine u Europskom parlamentu), u kojem opisuje svoj život u Bruxellesu od 2014. do 2018.

Politička karijera uredi

Članica Estonskog parlamenta (2011–2014.) uredi

Godine 2010. Kallas je odlučila pridružiti se Estonskoj reformskoj stranci. Kandidirala se za Parlament Estonije (Riigikogu) 2011. godine za izbornu jedinicu Harju i Rapla, osvojivši 7.157 glasova. Bila je članica 12. Parlamenta Estonije i predsjedala je Odborom za ekonomska pitanja od 2011. do 2014. godine.[4]

Članica Europskog parlamenta (2014–2018.) uredi

Na izborima 2014. Kallas se kandidirala za Europski parlament i dobila 21.498 glasova. U Europskom parlamentu Kallas je bila članica Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača. Bila je potpredsjednica Delegacije u Komitetu za parlamentarnu saradnju EU-Ukrajina, kao i član Delegacije pri Parlamentarnoj skupštini Euronesta i Delegacije za odnose sa Sjedinjenim Državama.[5] Pored svojih zadataka u odborima, Kallas je bila članica Međugrupe Europskog parlamenta za digitalnu agendu i potpredsjednica Međugrupe mladih.

Tokom svog mandata u Parlamentu, Kallas je radila na strategiji jedinstvenog digitalnog tržišta, energetici i politici potrošača, te odnosima s Ukrajinom. Posebno je branila prava malih i srednjih poduzeća (MSP), držeći da granice u digitalnom svijetu ometaju nastanak inovativnih kompanija. Zagovornica je inovacija i često ističe da propisi ne mogu i ne smiju kočiti tehnološku revoluciju. Tokom svog rada u Parlamentu bila je nominirana za nagradu Europskog mladog lidera (EYL40). Na kraju svoga mandata od magazina Politico imenovana je jednom od 40 najutjecajnijih članica Europskog parlamenta.[6]

Povratak u državnu politiku uredi

Dana 13. prosinca 2017., lider Reformske stranke Hanno Pevkur najavio je da se više neće kandidirati za čelo stranke u siječnju 2018., i predložio da se umjesto njega kandidira Kallas. Nakon razmatranja ponude, Kallas je 15. prosinca 2017. objavila da će prihvatiti poziv da se kandidira na izborima za rukovodstvo. Pobijedila na izborima za rukovodstvo održanim 14. travnja 2018. i postala prva žena vođa neke velike političke stranke u Estoniji.[7]

Dana 3. ožujka 2019., Reformska stranka, predvođena s Kallas, pobijedila je na općim izborima s oko 29% glasova, dok je vladajuća estonska Stranka centra osvojila 23%.[8] Međutim, Stranka centra uspjela je formirati desničarsku koaliciju s konzervativnom strankom Isamaa i krajnje desnim EKRE, ostavljajući Reformsku stranku izvan vlasti.[9] Dana 14. studenoga 2020. Kallas je ponovo izabrana za lidera Reformske stranke na skupštini Reformske stranke.[10]

Predsjednica Vlade Estonije (2021- danas) uredi

Dana 25. siječnja 2021., nakon što je Jüri Ratas podnio ostavku na mjesto premijera nakon skandala, Kallas je formirala koaliciijsku vladu predvođenu Strankom reforme sa Strankom centra, čime je postala prva žena premijer u povijesti Estonije.[11][12]

Tijekom druge polovine 2021., energetska kriza poremetila je estonsku ekonomiju; poduzeća su bila primorana da se privremeno ugase, dok je javnost tražila državnu pomoć za plaćanje visokih cijena električne energije i grijanja. Kallas se u početku opirala pozivima za državnu pomoć, sugerirajući da bi vlada trebala tražiti dugoročna rješenja umjesto da dijeli vladine beneficije, i da slobodno tržište ne bi trebalo zahtijevati intervenciju vlade kako bi se poduzeća održala.[13] Energetska kriza umalo je izazvala kolaps koalicijske vlade.[14] Kallas je u govoru istaknula da visoka cijena prirodnog plina u kombinaciji s rusko-ukrajinskom krizom potiče povećanje cijena energije, i da su mjere održive energije koje je Estonija usvojila ograničile ono što vlada može učiniti da se izbori s krizom.[15]

U siječnju 2022., Kallas je najavila plan od 245 milijuna eura za smanjenje troškova energije od rujna 2021. do ožujka 2022. godine. Energetska kriza utjecala je na Kallasinu popularnost u Estoniji.[16] Tijekom rusko-ukrajinske krize 2021. – 2022., Kallas je tvrdila da je plinovod Sjeverni tok 2 "geopolitički projekt, a ne ekonomski" i pozvala da se plinovod ukine. Izjavila je i da je ovisnost Europe o ruskom prirodnom plinu značajan politički problem. Obavezala je Estoniju da donira haubice Ukrajini kako bi pomogla u njenoj obrani od moguće ruske invazije, čekajući njemačko odobrenje jer su haubice prvobitno kupljene od Njemačke.[17] Dana 14. srpnja 2022. godine podnijela je ostavku na mjesto premijerke želeći raspustiti manjisku vladu koju je vodila, a sve u svrhu formiranja nove većinske vlade u koaliciji s konzervativcima i socijaldemokratima, čime bi si osigurala stabilnu vladu u narednom periodu.[18]

Privatni život uredi

Godine 2002. udala se za estonskog političara i poduzetnika, Taavija Veskimägija, koji je u prošlosti bio i ministar financija. Rastali su se 2014., a imaju jednog sina. Godine 2018. udala se za bankara i poduzetnika Arva Halika, koji ima dvoje djece iz prošlog braka.

Osim estonskog, tečno govori engleski, francuski i ruski jezik.

Reference uredi

  1. ↑ Digital Savvy Estonia Is Set to Get Its First Female Prime Minister (en).
  2. ↑ Ще далі від Росії: що відомо про нову очільницю уряду Естонії (uk).
  3. ↑ Ko je prva premijerka Estonije: Kaja Kallas piše historiju baltičke države (hr).
  4. ↑ Biography | Kaja Kallase Blogi (2016-06-16). Archived from the original on 2016-06-16. Preuzeto 2022-07-14.
  5. ↑ 8th parliamentary term | Kaja KALLAS | MEPs | European Parliament (en).
  6. ↑ Hankewitz, Sten (2019-04-14). Politico lists Estonia’s Kaja Kallas as one of the most influential MEPs (en-GB).
  7. ↑ Estonia's struggling Reform Party picks first female leader (en) (2018-04-15).
  8. ↑ „Estonia general election: Opposition party beats Centre rivals” (en-GB). BBC News. 2019-03-03. Pristupljeno 2022-02-18. 
  9. ↑ „Three Estonian parties, including far-right EKRE, agree on coalition plan” (en). Reuters. 2019-04-06. Pristupljeno 2022-02-18. 
  10. ↑ Kaja Kallas re-elected leader of Reform Party in Estonia (en).
  11. ↑ Kaja Kallas prva žena premijerka Estonije (sh).
  12. ↑ Hankewitz, Sten (2021-01-26). Estonia becomes the only country in the world led by women (en-GB).
  13. ↑ ERR, ERR | (2022-01-06). Kallas: Energy market should operate without us needing to help people (en).
  14. ↑ ERR, ERR | (2022-01-24). Feature: What does the future hold for Estonia's coalition? (en).
  15. ↑ plats 1a, Lossi (2022-01-18). Prime Minister Kaja Kallas made a political statement before the Riigikogu in connection with the situation on the electricity market (en-US).
  16. ↑ ERR, ERR | (2022-01-26). Support falling for Kaja Kallas as prime minister (en).
  17. ↑ ‘Putin only understands strength’: Estonian PM on Ukraine tensions (en) (2022-01-28).
  18. ↑ „Estonian prime minister resigns, disbands government” (en). ERR.ee. 2022-07-14. Pristupljeno 2022-07-14. 

Vanjske veze uredi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Kaja_Kallas&oldid=41280433