Jure Radić

Za istoimenog jugoslavenskog svećenika i znanstvenika vidi Jure Radić (1920–1990).

Jure Radić (Baška Voda, 15. rujna 1953. – Zagreb, 10. rujna 2016.), jugoslavenski i hrvatski inženjer građevinarstva i političar.

Rodio se i odrastao u izrazito katoličkoj obitelji. Iako zbog toga nikada nije postao članom SKJ, u vrijeme socijalističke Jugoslavije se politikom bavio u okviru tadašnje "frontovske" organizacije Socijalistički savez radnog naroda. Diplomirao je na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je od 1979. bio asistent, a od 1987. do 1989. predstojnik Katedre za mostove.

Nakon višestranačkih izbora se priključio HDZ-u. U proljeće 1992. je postao ministar znanosti u vladi Franje Gregurića. Kada je 1992. premijerom postao Hrvoje Šarinić, na upražnjeno mjesto predstojnika ureda predsjednika Republike je došao Radić, postavši jednim od najbližih Tuđmanovih suradnika i najistaknutijih članova tadašnje vlasti. Na tom je mjestu, između ostalog, preimenovao tadašnju Vilu Zagorje u Predsjedničke dvore. Kada su zbog miniranja brane Peruča 1993. godine u Dalmaciji počele dugotrajne redukcije struje kao i kritike vlasti što ne radi ništa da riješi taj problem, izazvao je kritike javnosti svojom tvrdnjom "da običnim ljudima nedostatak struje ne smeta i da se na njega lako priviknu". U listopadu 1993. je na Drugom općem saboru HDZ imenovan za glavnog tajnika stranke, a što se najčešće tumači time da ga je Tuđman nastoajo postaviti kao kompromisno rješenje između dviju tada suprotstavljenih frakcija - tvrde desne oko ministra obrane Gojka Šuška i meke koju su vodili Stjepan Mesić i Josip Manolić. Radić je također zbog svoje izuzetne bliskosti Crkvi trebao pripomoći ideološkoj orijentaciji HDZ-a od nacionalističkog svenarodnog porketa prema "normalnoj" demokršćanskoj stranci.

Godine 1994. je imenovan za ministra obnove i graditeljstva u vladi Nikice Valentića. Na tom je mjestu postao predmetom optužbi za korupciju i sukob interesa, vezanih uz to da je javne poslove dobivala tvrtka Konstruktor inženjering čiji je vlasnik bio njegov vjenčani kum Željko Žderić. Međutim, još više kontroverzi je donijela njegova odluka da se novi Maslenički most, kao zamjena starom srušenom u ratu, sagradi na novoj lokaciji, zbog koje je imao veću dužinu, a za koju se kasnije ispostavila da je daleko više podložna udarima bure koje ga čini neupotrebljivim, a zbog koje se 200-ih morao sagraditi novi "stari" most.

Umro je 10. rujna 2016. u KBC »Zagreb« (Rebro) od posljedica karcinoma želuca.

Djela

• Mostovi. Zagreb 2002.
• Konstruiranje mostova. Zagreb 2005. (u koautorstvu s Anom Mandić i Goranom Pužem)