Jules Armand Dufaure
Jules Armand Stanislas Dufaure (Saujon, 4. prosinca 1798. – Rueil-Malmaison, 28. lipnja 1881.) je bio francuski političar i državnik koji je čak tri puta bio premijer Francuske te, na nekoliko sati, vršitelj dužnosti predsjednika tokom 1879. godine.
| Jules Armand Dufaure | |
|---|---|
 | |
| Mandat 19. veljače 1871. – 24. svibnja 1873. | |
| Predsjednik | Adolphe Thiers |
| Prethodnik | Louis Jules Trochu |
| Nasljednik | Albert de Broglie |
| Mandat 23. veljače 1876. – 12. prosinca 1876. | |
| Predsjednik | Patrice de Mac Mahon |
| Prethodnik | Louis Buffet |
| Nasljednik | Jules Simon |
| Mandat 13. prosinca 1877. – 4. veljače 1879. | |
| Predsjednik | Patrice de Mac Mahon (1877–1879) on sam (1879) Jules Grévy (1879) |
| Prethodnik | Gaëtan de Rochebouët |
| Nasljednik | William Henry Waddington |
Predsjednik Francuske
(vršitelj dužnosti) | |
| Mandat 30. siječnja 1879. – 30. siječnja 1879. | |
| Prethodnik | Patrice de Mac Mahon |
| Nasljednik | Jules Grévy |
| Rođenje | 4. prosinca 1798. Saujon, Francuska
|
| Smrt | 28. lipnja 1881. Rueil-Malmaison, Francuska
|
Potpis
| |
.png) | |
Dufaure je rođen 1789. godine u Saujonu kao sin mornaričkog časnika. Studirao je pravo i nakon karijere u Bordeauxu, godine 1834. izabran je u parlament. U početnoj fazi svoje političke karijere, bio je ministar javnih radova u vladi maršala Soulta te je zaslužan za razvoj francuske željeznice. Godine 1840. pridružuje se, kao nestranački zastupnik, opoziciji kralja Louisa-Philippea I, a 1845. godine biva izabran za potpredsjednika Zastupničkog doma.
Dufaure je tokom revolucije 1848. postao strastveni pobornik republikanskih ideja. Tokom Druge Republike je bio zastupnik u Narodnoj skupštini, a kasnije i ministar unutarnjih poslova u privremenoj vladi generala Cavaignaca. Uspon Napoleona III i formiranje Drugog Carstva prisililo ga je na povlačenje iz politike. Vratio se odvjetničkoj praksi u pariškoj odvjetničkoj komori, a 1863. godine postaje član Académie française.
S krahom Drugog Carstva, Dufaure se pridružio već ostarjelom Adolpheu Thiersu u formiranju Treće Republike. Ubrzo je imenovan premijerom i ministrom pravosuđa te je bio najzaslužniji za donošenje zakona o poroti. Godine 1873. posvađao se s Thiersom, ali je 1875. ponovo postao ministar pravosuđa u vladi Louisa Buffeta, kojega će sljedeće godine naslijediti na mjestu premijera. Nakon nekoliko mjeseci podnosi ostavku, ali se 13. prosinca 1877. godine vraća na mjesto premijera nakon neuspjele krizne situacije koju je inicirao predsjednik Mac Mahon. Dufaure je imao izrazito značajnu ulogu u rušenju Mac Mahona u narednih godinu i pol dana te je obnašao premijersku funkciju sve do 1879. godine. Dana 30. siječnja 1879., Mac Mahon podnosi ostavku, a Dufaure je na nekoliko sati postao vršitelj dužnosti predsjednika republike, sve dok istoga dana novi predsjednik nije postao Jules Grévy.
Premijersku funkciju obnašao je do 4. veljače 1879. godine, nakon čega se povukao u konačnu političku mirovinu. Umro je 28. lipnja 1881. godine.