Juba (somalski: Wabiga Jubba, talijanski: Giuba, čita se Džuba) je rijeka na krajnjem jugoistoku Etiopije i Somalije, duga 875 km.[1] Najvećim dijelom svog toka teče kroz Somaliju i najveća je rijeka te zemlje.

Juba
Wabiga Jubba
Lokacija
Države Etiopija
 Somalija
GradoviDolo, Bardera
Hidrografija
Izvorspoj rijeka Dave i Ganale Dorije sjeverno od Dola (Etiopija)
Ušće
  – aps. visina
kod luke Kismaayo (Somalija)
0 m
Dužina875[1] km
PritokeŠebele, Uaso Nyiro
Hidrologija
Protok
  – srednji

193 m³/s
Sliv
  – površina

497.626 km²
Ulijeva se uIndijski ocean

Hidrografija uredi

Juba se formira na etiopsko-somalskoj granici gdje se spajaju rijeke Dava i Ganale Doria, nešto sjevernije od somalskog grada Dolo. Odatle nova rijeka teče relativno pravilno uz velike meandre prema jugu, a sjeverno od luke Kismaayo ulijeva se u Indijski ocean.

Čitav kraj uz rijeku se u Somaliji zove regija Juba. Po njoj se također zovu somalske administrativne regije Srednja i Donja Juba, a tako se zvala i britanska kolonija Jubaland. Područje je prvenstveno suha savana, osim uz samo korito, ali u svom donjem dijelu najplodniji dio Somalije, u kom se uzgaja pamuk, kikiriki, kukuruz, sisal, sezam, banane i drugo voće.[1]

U gornjem toku, pored rijeke žive brojne divlje životinje: žirafe, gepardi, lavovi, leopardi, hijene, bivoli, nilski konji, krokodili, antilope, gazele, deve, nojevi, šakali i somalski divlji magarci.

Plovnost i poplave uredi

 
Karta porječja rijeka Šebele i Jube
 
Most preko Jube kod grada Bardera

Juba ima porječje od 497.626 km², a duga je 875 km.[1] Ako mu se pribroji izvor njegove najduže pritoke Šebele, tada ima 1580 km i time je 86. rijeka po dužini na svijetu. Porječje rijeke Jube je područje sa najviše oborina u cijeloj Somaliji. Velike katastrofalne poplave s ljudskim žrtvama dogodile su se 1960. i 1997. godine. Od decembra do sredine aprila nije plovna jer ima malo vode, ali je za velikih kiša od juna do oktobra plovna nekih 32 km do grada Bardere.[1]

Historija istraživanja uredi

Prvi Evropljanin koji je obavijestio o postojanju rijeke bio je isusovac Jerónimo Lobo, koji se 1624. pokušao probiti uz rijeku do Etiopije. Od tog poduhvata je ipak odustao kada je saznao od lokalnih vodiča da bi trebao proći preko devet različitih teritorija, na kojima živi isto toliko naroda i koji su u stalnim međusobnim ratovima. To mu je to bilo previše riskantno i zbog tog je odustao te se vratio u tadašnju Portugalsku Indiju.[2]

Nakon tog prvog pokušaja, prošlo je više od 200 godina do novog pokušaja da se istraži tok rijeke Jube. Na taj podhvat odvažio se barun Karl Klaus von der Decken koji je sa malim parobrodom Welf 1863. pokušao doploviti do izvora. Njegov parobrod se razbio kod brzaka iznad grada Bardhere, a baruna i njegovu posadu napali su lokalni stanovnici. Tom pritom poginuo je barun i tri člana njegove posade. Sljedeći istraživač koji se osmjelio na taj podhvat bio je britanski mornarički oficir Dundas, koji je 1891. uspio otploviti uz rijeku Juba oko 650 km uzvodno.

Povezano uredi

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Jubba River (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 22. 11. 2012. 
  2. (engleski) The Itinerário of Jerónimo Lobo. Hakluyt Society, London. 1984. str. 65. 

Vanjske veze uredi