Otvori glavni meni

Juan Vicente Gómez Chacón (La Mulera, 24. srpnja 1857.Maracay, 17. prosinca 1935.) bio je venezuelanski general i političar, koji je od 1908. godine pa do svoje smrti bio de facto vladar Venezuele. Uglavnom opisivan kao vođa jedne od najdužih diktatura u historiji Venezuele, Gómez je u tri navrata formalno bio predsjednik, mada je i tokom dva "međumandata", tokom kojih su predsjednici od njega postavljeni čelnici, zadržavao faktičku vlast, nastojeći time održavati fasadu demokracije. Njegova je vladavina predmetom brojnih kontroverzi u njegovoj matičnoj zemlji, s jedne strane zbog činjenice da je bio represivni diktator, a s druge strane zbog činjenice da je tokom njegove diktature poduzeta serija modernizirajućih javnih radova te je došlo do smanjenja vanjskog duga.

Juan Vicente Gómez
Juan Vicente Gómez


Mandat
19. prosinca 1908. – 13. kolovoza 1913.
Prethodnik Cipriano Castro
Nasljednik José Gil Fortoul

Mandat
24. lipnja 1922. – 30. svibnja 1929.
Prethodnik  Victorino Márquez Bustillos
Nasljednik Juan Bautista Pérez

Mandat
13. lipnja 1931. – 17. prosinca 1935.
Prethodnik  Juan Bautista Pérez
Nasljednik Eleazar López Contreras

Rođenje 24. srpnja 1857.
Venezuela La Mulera, Venezuela
Smrt 17. prosinca 1935.
Venezuela Maracay, Venezuela
Zanimanje general

Potpis
Signature of Juan Vicente Gómez.jpg

Rođen u obitelji uglednih zemljoposjednika, Gómez se vrlo rano pridružio privatnoj vojsci Cipriana Castra, koji je 1899. godine pruezeo vlast u Venezueli. Gómez je postao druga osoba u novoj administraciji te ubrzo i čelnik vojske, u kojem je svojstvu bio odgovoran za gušenje serije ustanaka protiv Castrove vlasti. Kada je 1908. godine predsjednik otišao u Europu na liječenje, Gómez je uz američku pomoć izveo državni udar i preuzeo vlast u zemlji; taj je čin doveo i do prekida kratkotrajnog rata s Nizozemskom, koji je bio aktivan zbog Castrove vanjske politike.

Kao predsjednik, Gómez i do danas ostaje kontroverzna figura. Naime, nakon što je 1918. godine u jezeru Maracaibo otkrivena nafta, Gómez je davao koncesije stranim kompanijama, što je dovelo do priliva enormne količine novca u državni proračun, a donijelo mu je i podršku Sjedinjenih Država i Europe. Koristeći novodobivena sredstva, Gómez je inicirao seriju javnih radova (posebice cesta), otvarao nova radna mjesta i svojim fiskalnim konzervativizmom uspio otplatiti venezuelanski vanjski dug, što je zauzvrat dovelo do financijske konsolidacije i jačanja bolivara. Uz to, njegova je administracija dovela do kraja internih sukoba u Venezueli, što je zemlju uvelo u period mira koji će trajati dugo vremena.

S druge strane, njegovi politički oponenti su ga proglasili diktatorom te su mu nadijelili nadimke "Som" (zbog brkova i fizičkog izgleda) te "Tiranin s Andi". Optuživali su ga za nepotizam, političke progone, osobno profiterstvo, promoviranje stranih interesa i ubojstva, što je zapravo bila druga strana njegove vladavine. Iako je kroz postavljanje privremenih predsjednika, svojih marioneta, Gómez nastojao održavati fasadu demokracije i ustavne vladavine, činjenica je da su ljudska i politička prava tokom gotovo 30 godina njegove vladavine bila uvelike ograničena. Opozicija njegovom režimu bila je velika, a najznačajnija grupacija bila je tzv. Generacija 28, kojoj su pripadali Rómulo Betancourt, Raúl Leoni, Juan Oropeza, Germán Suárez Flamerich i drugi; jedan od žestokih oponenata njegova režima bio je i ugledni pisac Rómulo Gallegos, kojega je Gómez potjerao u egzil. Ironično, dok je predsjednik provodio svoju diktaturu, imenovanje Eleazara Lópeza Contrerasa za (svog posljednjeg) ministra rata, ali i ranije uspostavljeno mirovno stanje, doveli su do sve snažnijeg rasta demokratskog pokreta u Venezueli.

Period gomecizma ostao je, neovisno i historijskoj interpretaciji, jedan od najvažnijih perioda u historiji nezavisne Venezuele. I dok je s jedne strane došlo do značajne modernizacije i fiskalne konsolidacije, diktatura koju je Gómez dovela je do jačanja opozicije i demokratskog pokreta koji će kasnije preuzeti vlast u zemlji. Juan Vicente Gómez je preminuo 1935. godine, a naslijedio ga je general Eleazar López Contreras, za čije je vladavine dikatura osjetno popustila.

Gómez se nikada nije ženio, ali je imao dvije dugogodišnje partnerice s kojima je dobio ukupno šesnaest djece. Međutim, za života je imao brojne usputne afere te se pretpostavlja da je ukupni broj djece koju je imao između brojeva 64 i 84. Dobar dio njegove djece imenovan je na javne funkcije, što je dovelo do izraženih optužbi za nepotizam.

Vanjske povezniceUredi / Уреди