Jovo Mijatović

Jovo Mijatović (Zagajevi[1], 18861986) je bio bosanskohercegovački travar srpske nacionalnosti, u narodu poznat kao travar sa Romanije.

Život uredi

U matičnim knjigama u Rogatici je upisano da je rođen 1886.[2] u selu Zagajevi.[1] Pošto u to vrijeme sva novorođenčad nisu odmah upisivana u matične knjige rođenih, nego nekad i po nekoliko godina kasnije, pretpostavlja se da je živio i duže od 100 godina.[2] Bio je zemljoradnik a bavio se narodnom medicinom i travarstvom.[1] Nakon Drugog svjetskog rata se širom Jugoslavije pročuo kao travar tako da su u njegovo rodno selo dolazile grupe ljudi da zatraže pomoć.[1][3][4] Na putu Podromanija-Rogatica je stajao drveni putokaz na kome je pisalo „Jovina stanica“, tako da bi kolone posjetilaca znale kako pješice da dođu do njegovog zabačenog sela na Romaniji.[4][2]

Sa suprugom Milenom je imao šesnaestoro djece, 11 sinova i pet kćeri.[4] Sebi je 1975. podigao spomenik od mermera u prirodnoj veličini, gdje je i sahranjen.[4][5] Njegova supruga Milena je umrla 1983, a Jovo je izvršio samoubistvo 1986.[4][2]

Film Jova Mijatović uredi

O Jovi Mijatoviću je 1964. snimljen dokumenatrni film Jova Mijatović u režiji Puriše Đorđevića.[1] Film se bavi njegovim životom.[1]

Djela uredi

  • Travar - trave i melemi, Eccom, Beograd, (1973); Porodica i domaćinstvo, Beograd (1982)
  • Lečenje biljem, Studio Line, Beograd (1998); Studio Line, Beograd (2004)
  • Prirodno lečenje hranom, Siligon, Beograd, 94 str.

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Jova Mijatović, Puriša Đorđević (1964)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 „Stopama deda Jove sa Romanije” (sr). Politika. 2. 11. 2009.. Pristupljeno 3. 5. 2012. 
  3. „Legende koje žive - Jovo Mijatović” (sr). Palelive.com. 18. 1 2011.. Pristupljeno 3. 5. 2012. 
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 „Liječio je Niksonovog sina” (sr). eNovosti. 13. 8. 2007.. Pristupljeno 3. 5. 2012. 
  5. „Slika spomenika”. Arhivirano iz originala na datum 2012-04-24. Pristupljeno 2016-03-08. 

Spoljašnje veze uredi